Novi Miike, filmovi koje su napisali i producirali Kim Ki-duk, Park Chan-wook i Brian Yuzna, 'The Departures' i genijalni Sion Sono... Ovogodišnji, jedanaesti po redu Far East Film Festival u Udinama bio je jedan od boljih koje smo posjetili, a evo i zašto. Ajmo redom o onome što smo pogledali u šest dana boravka:

CONNECTED
Benny Chan, redatelj hitova kao što su 'New Police Story' i 'Rob-B-Hood', snima još jedan hit u nizu, remake američkog trilera 'Cellular'. Uspoređuju ga s hongkonškim klasicima akcije osamdesetih i nazivaju rijetkim draguljem, ali ne bismo išli tako daleko – riječ je tek o solidnoj mainstream zabavi, ništa pametnijoj i zanimljivijom od Hollywooda, s pokojim lijepim razbijanjem automobila i tučnjavom, ali i groznom glumom.

DEPARTURES
Do FEFF-a, 'Departures' je osvojio 78 nagrada u svega godinu dana, uključujući i Oscara za najbolji strani film – na FEFF-u je zaokružio brojku na 80, osvojivši dvije glavne nagrade publike. S razlogom, jer riječ je o pravom remek-djelu, savršenoj mješavini drame i komedije koja govori o promjenama u životu čovjeka koji je napustio posao glazbenika u Tokiju i postao pomoćnik u pogrebnom poduzeću provincije. Takita Johiro borio se da snimi ovaj film i jedva našao pare. Sad se bori gdje će poslagati sve te nagrade na polici.

ROUGH CUT
Kim Ki-duk napisao scenarij i producirao, a režirao ga njegov redovni asistent na svim novijim klasicima, Jang Hun. Riječ je o meta-filmu, ludoj dekonstrukciji gangsterskoj žanra u kojoj glumac gangsterskih filmova odluči uposliti pravog mafijaša u svom novom filmu, ne bi li s njim snimao stvarne, a ne glumljene scene tučnjave. Odličan stil, masni fajtevi i dobra zabava s itekako izraženim kimkidukovskim duhom.




TAKUT - FACES OF FEAR
Brian Yuzna i njegova produkcijska tvrtka Komodo Films smještena u Yuzninom novom domu, Indoneziji, stoje iza produkcije ove zbirke kratkih filmova, koja je manje-više sranje, osim u dva slučajeva – priča 'The List' solidno zaziva duh crnomagijskih horora u stilu serijala 'Art Of The Devil', a 'Dara' je totalni zakon, kao spoj 'Audicije' i Saw' u priči o mladoj i lijepoj kuharici koja klopu priprema bareći i režući muškarce.

THE FORBIDDEN DOOR
Veliko iznenađenje iz Indonezije, zemlje koja je ove godine, nakon tek jednog naslova u 2008., izvršila invaziju na FEFF s čak šest filmova. Joko Anwar obavio je odličan posao, kao fanatični ljubitelj opusa Davida Lyncha – 'The Forbiden Door' je tako mješavina svih Lynchovih ludila sklepanih na indonezijski način, a ako već to samo po sebi ne zvuči dovoljno primamljivo, spomenimo da je riječ o ludom trileru o pedofilskom snuffu, poremećenom kiparu i jednim čudnim vratima skrivenima iza ormara.

COMING SOON
Kakvo iznenađenje iz Tajlanda! Nagledali smo se filmova s temom ubojitog filma, snimke koja ubija sve koji ju pogledaju oživljavanjem likova s velikog platna, no toga nikada dosta, ako se radi dobro. Čak je i prošle godine u Udinama bio tajlandski film sa sličnom temom ('The Screen At Kamchanod'). No ovo je totalni zakon, s dobrim skerovima i dosta originalnim twistom. Ali upozorenje – film treba gledati na velikom platnu (po mogućnosti na ponoćnoj projekciji s dobrim društvom), zajebite divikse i slične stvari! Zvuk i atmosfera su ono na čemu počiva, kao i jako dobra premisa, koju nećemo prepričavati da ne bi spojlali.

CRUSH AND BLUSH
Park Chan-wook piše i producira crnu-komediju, koja samo naizgled izgleda kao veliko odstupanje od onoga po čemu je poznat. Kao i u slučaju 'Rought Cut' i Kim Ki-dukovog guranja svog prijatelja i suradnika, ovo je prvijenac Parkovog protežea (Lee Kyoung-mi). I odličan je, sa svojim seciranjem opsesivne zaljubljenosti neugledne školske učiteljice u kolegu i svemu što slijedi tijekom i nakon toga. Dobar je scenarij, ali gluma nosi cijeli film.

LALAPIPO – A LOT OF PEOPLE
Puno je ljudi u Tokiju, a gdje je puno ljudi – naći ćete i puno ludih ljudi. Koji, ma koliko bili ludi, ne gube karakteristike homo sapiensa i pri tome film čine još luđim. Zbunjeni? Bit ćete i gledajući ovaj pinku-comedy spektakl s plišanim CGI penisom, incestuoznom pornografijom, superherojem koji se protiv perverzija bori čarobnom kitom... Pravi, autentični japanski proizvod, koji je na površini tek zabavna i klasično J-poremećena komedija, a ispod nje i nešto puno više.











LOVE EXPOSURE
'Departures' je savršen, ali meni osobno – ovo je najbolji film festivala, kolosalno remek-djelo, novi film velikog i od sada sve većeg majstora Sion Sona u trajanju od čak – pazi sad! – četiri sata! 'Love Exposure' priča je o modernom Japanu, bolestima religija i kultova, raspadu obitelji i lutanju u svijetu seksualnih impulsa, no u osnovi tinejdžerska romantična komedija prepuna seksa, nasilja, humora, ljubavi... Teško je objasniti što vas sve čeka u ta četiri sata, koja prolete dok trepnete; ovo stvarno treba gledati, a DVD s titlom na vrhu je mojih ovogodišnjih očekivanja.

FIREBALL
Neki su filmovi ugodno iznenadili, a ovaj je debelo razočarao. Očekivali smo tajlandsku akciju na kakvu smo navikli, a dobili negledljivo, katastrofalno režirano smeće u kojoj su prokockane sve šanse približavanja Panna/Prachya produkciji, koji s ovim nemaju nikakve veze. Srećom. Kažu da je to zapravo politička alegorija, da je prodan u rekordni broj zemalja i da se već sprema nastavak, ali uzalud vam trud snimači kad je ovo dno dna. Priča? Ulična košarka u kojoj možeš mlatiti i ubijati protivnike.
I da, nikom nije jasno zašto je zadnjih 15 minuta snimljeno posve drugom kamerom i režirano mrvicu bolje – je li to asistent preuzeo kormilo u finalu? Da je cijeli film bio takav... pa, dobio bi možda dvojku, ali bi i dalje bio daleko od ostalih tajlandskih akcića prikazanih na samom početku FEFF-a (mi smo došli u sredini tjedna i tako propustili gostovanja Panne i Prachye, šmrc!).

YATTERMAN
Novi Miike! Opet za djecu, da, dugo očekivana adaptacija istoimene legendarne anime. I nije razočarala – zapravo, ovo je uz 'Cutie Honey' najbolja adaptacija anime koji sam ikada gledao, vjerna izvorniku, s odličnom mješavinom igranog, crteža i CGI-ja, plus pokoja klasična mikeovska diverzija, uz predivne glumice, ispaljivanje ubojitih sisa i suludu apokaliptičnu, šizofrenu akciju od početka do kraja. Za djecu, ali zabavit će i odrasle.

TROUBLE MAKERS
Najavljivali su ga kao najbolji film festivala i stavili na zatvaranje, a mi izišli nakon 20 minuta. Klasično iritantna kineska komedija koja nije smiješna, pretrpana je političkim humorom koji nije smiješan i blebetanjem koje je doslovno nemoguće pratiti.

Komentari (8)