 |
| 'Tony Takitani' (2004.) | | Ispis | |
| Autor: Velimir | |
| 06.12.2005 | |
 Jednom me je jedna djevojka pitala kako japanski fimovi mogu biti emotivni kad Japanci nisu pretjerano vični pokazivanju emocija. Ogovor je i danas isti kao i tada, tako prokleto očit i formuliran u obliku upitne rečenice – ima li išta emotivnije od nesposobnosti iskazivanja emocija? Japanci kao da ne znaju snimiti loš film o samoći, a ovaj s pravom razvikani biser Juna Ichikawe (čovjeka koji se proslavio snimanjem reklama i osvajanjem reklamnih nagrada u Cannesu tri godine zaredom) jedan je od onih na samom vrhu gomile. 'Tony Takitani', nominiran za Grand Jury Prize na Sundanceu, adaptacija je Harukija Murakamija (štoviše, prva dugometražna adaptacija nekog njegovog djela), ujedno i jedna od originalnijih književno-filmskih suradnji novijeg doba, a rezultat je predivna kontemplativna drama o čovjeku koji je cijeli život bio najusamljeniji na svijetu, no onda je pronašao djevojku svojih snova. Ali ona ima jednu ozbiljnu manu – ovisna je o šopingu odjeće i cipela do te mjere da to postaje ozbiljan problem...  
Komentari (2)
  napisao velimir, 01.07.2007. u 14:23 h
preporucujem da pogledas i Tsugumi od Ichikawe.
a evo i sta se jos najavljuje od Harukijevih adaptacija: http://imdb.com/title/tt0847214/ Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.
|
veoma spor ali istovremeno i veoma kratak... oko 70 minuta ne računajući odjavnu špicu... hm
ljudi nikad ne mogu imati sve niti mogu biti savšeni iako teže ka savršenstvu...
usamljenost ... otuđenost... otuđenost od ljudi i stvari - predmeta... što te čini sretnim? posjedovanje ili neposjedovanje ima li razlike?
sami vrh japanskog filma sredine ovoga desetljeća
veoma čudno snimljen ako mene pitate ... pokreti kamere... zapravo mirovanje i kretanje s lijeva na desno
neki čudni filter koji čitavom filmu daje nekakvu tajnovitost mističnost
sjajno
oćemo još muraKOMIja