Ruggero Deodato snimio je jednu od najzabavnijih musaka ikada.

Nema čega nema unutra – malo buddy buddy debilane s estetikom 'Miami Vicea', malo 'Mad Maxa' i 'Bijega iz New Yorka', plus pokoja kap 'Indiane Jonesa', 'Ramba' i 'Napada na policijsku postaju 13'. Deodatova gaža u Americi, te zlatne 1983. godine, bila je vrlo jasna – iskoristiti sve popkulturne fenomene i dobiti mješavinu koja bi za malo novca konkurirala svemu što je u to vrijeme haralo kino dvoranama.

A kad je eksploatacijska postapokalipsa u pitanju, nema do Talijana – pogledajte samo Castellarijeve 'Ratnike Bronxa' i sve će vam biti jasno (posebno genijalan drugi dio). E sad zamislite kako u takvu jednu postapokaliptičnu juhu Deodato baca apsolutno sve što je našao na stolu, od akcije i SF-a do avanture, ratnog filma i horora.

Rezultat je urnebesno zabavna priča o dva policajca i skupini znanstvenika koji se odupiru uskrslim ratnicima Atlantide (naravno da izgledaju kao disco punk manekeni na motorima) u napadu na suvremeni Miami, ispričana na najbolji mogući 80's način – nitne i motori na tri kotača, Ivan Rassimov, karpenterovska synth tema, glavni negativac s maskom prozirne lubanje, auti sa šiljcima, helikopteri, jurnjave, pucnjava, eksplozije...

Aligator iz kanalizacije!

Danas, kada nas je zapljusnuo novi val reptilskih filmova, a krokodili i aligatori ponovo postaju ubojitim mašinama za eksploatiranje na najbolji mogući post-'Ralje' način, vrijedi se podsjetiti kako se to radilo prije skoro pa 30 godina, po receptu američke B-produkcije.

U svojoj kućnoj zbirci imam aligatorsko-krokodilskih filmova na bacanje, ali ovaj se našao na listi prioriteta zbog dva bitna faktora – prvi se zove Henry Silva, koji ovdje glumi ambicioznog lovca na krokodile (jako, jaaako mala uloga), a drugi Robert Forster, u glavnoj ulozi policajca.

No, 'Alligator' se pokazao zanimljivijim od pokazne vježbe dvije ikone – štoviše, ovo je odličan niskobudžetni animal attack film (btw, Lewis Teague tri godine kasnije režirao je 'Cujo') koji eksploatira mit o aligatorima iz kanalizacije, u ovom slučaju aligatoru koji je u cijevima i kanalima odrastao do abnormalnih proporcija. Nakon što je pojeo nekoliko ljudi pod zemljom, odluči izići na površinu...

Što vam je draže – kita u škripcu ili u blenderu?

Ovaj DVD sam držao u ruci u trgovini u Tokiju, ali nisam morao previše razmišljati hoću li ga kupiti ili ne – nema šanse da dam 200 kuna za 60 minuta filma bez ikakvih dodataka! Ma koliko kaver obećavao.

Stoga sam mirne duše i bez grižnje savjesti skinuo DivX i pogledao ga besplatno. Ne vrijedi 200 kuna, nikako, ali da je riječ o još jednom komadu japanskog V-Cinema ludila, namijenjenog samo pravim eksploatacijskim sladokuscima – o da, to itekako.

'Stop The Bitch Campaign: Hell Version' je suluda crnohumorna pinku eiga, koja dijelom funkcionira kao još suludiji pseudo-slasher, s dvije velike ikone – Sora Aoi je prostitutka u školskoj uniformi, a Kenichi Endo je sajko-kiler koji dolazi u image club ševiti, ali i ubijati djevojke koje glume 15-godišnjakinje. On mrzi bijele gaćice jer ga podsjećaju na pokojnog djeda, ali voli kada se žene u krevetu glasaju kao svinje. I nema ništa protiv da mu netko u šupak nabija golemu repu.

A kako ubija? Upravo nabijajući voće, povrće i mobitele u vaginalne i analne otvore, iako neke djevojke prije toga treba omamiti svojim prdežom. Ako vam sve to zvuči totalno suludo, znajte da u velikom finalu ima mačevanja i seksa kojeg je teško opisati (recimo da sadrži gomilu povrća i uramljenu sliku pokojnog djeda zavezanu za prsa).

Crna komedija rađena po mangi Tetsuye Koshibe, jedinstveno i japansko s velikim 'J'.

Šećem ja tako Konzumom, kadli na polici ugledam hrvatsko izdanje 'Gung Ho' DVD-a – kulna ejtiz komedija o susretu Amerike i Japana na području automobilskog biznisa odmah se našla u košari s čokoladom i kilom kruha.

Osamdesetih, Japan je vladao svijetom, a kao najveća ekonomija kupovao je sve redom po SAD-u, uključujući i tržište automobila, a što je dovelo do kolapsa zastarjele američke auto industrije te slučajeva kao što je okrutno ubojstvo Vincenta China i sav kaos koji je nastao nakon njega (ako ne znate o čemu govorim, Wikipedija ima detalje), a koje kao da je dijelom i bilo povod za pacifiziranje situacije putem jednog ovakvog filma.

Nažalost, iako teren sukoba Istoka i Zapada i eksploatacije kulturnih i nacionalnih stereotipa daje ogroman potencijal za dobru komediju, Ron Howard uspijeva fulati pa uz svega nekoliko dobih fora, umjesto razuzdane satire donosi prilično promašenu patetičnu papazjaniju upakiranu u tipičnu američku šljakersku bajku. Sa standardno dobrim Michaelom Keatonom u glavnoj ulozi vođe radnika tijekom pokušaja spašavanja američke tvornice japanskim kapitalom i 'kontroverznim' japanskim metodama stroge radne discipline.

Gledljiva zabava i dokument vremena, ali 'Gung Ho' je mogao biti i puno više od toga. A posebno mi nije jasno zašto film nosi kineski naslov, kad se priča vrti oko Japanaca – još jedan dokaz tome kako Hollywood nema pojma?

Burt Reynolds u naponu snage.

Danas se hladno razbacujemo terminom za kategoriju filmova koje nazivamo 'tarantinovskim' – dijelom zato što ih je upravo Tarantino popularizirao kod generacije koja je bila premlada da ih gleda u kinima u eri kada su vladali grindhouseom i drive in distribucijom, koliko i klasičnim kanalima za prikazivanje, a dijelom zato što su izravno inspirirali njegove filmove, sve redom zbirke citata i posveta. 'White Lightning' ne samo da je obožavan u 'Kill Billu', već je jedan od glavnih kultova na čijem je oltaru položen 'Death Proof', a riječ je o klasiku s jednim i jedinim Burtom Reynoldsom, pričom o osveti i razbijanju brzih automobila, s nekim od najlegendarnijih kaskadera i kaskadersakih egzibicija do tada pokušanih na četiri kotača, a potom i stavljenih na film.

'White Lightning' je zabavan spomenik američkom jugu sedamdesetih, u kojem Reynolds (minus brkovi) glumi Gatora McKluskyja (kakvo ime!), mačo šofera i zatvorenika čijeg brata hipija ubija zli lokalni šerif. Osveta će biti, a kakva druga nego strašna pa Gator kreće u lov na kilera, pregazivši sve što mu se nađe na putu – preneseno i doslovno.

Zulufi, šeširi, viski i tarantinovsko (opet taj termin...) rednek blebetanje susreću miris spaljenih guma i potjere uz temu na bendžu. Jedini je problem taj što priče ima 90 posto u odnosu na tek 10 posto akcije (sindrom prisutan i u 'Death Proofu'), no trebalo je proći još četiri godine do 'Smokey And The Bandit'...

Mila majko...

Jesam li ja to već prestar pa da mi "svaka dlaka smeta" ili je ovo stvarno celuloidna katastrofa? Starim, da. Ali bez obzira na to, ovo je dno. Da su bar scenarij dali u ruke Donu Dohleru ili Edu Woodu, možda bi bilo šarmatno stupidno. Ali Fredric Hobbs, inače eksperimentalist čiji se radovi i razne umjetničke instalacije, između ostalog, nalaze čak i u muzeju Metropolitan u New Yorku, snimio je jedan od najvećih bizarluka 70-ih.

U priči o divovskoj ovci mutantu koja se uz bljeskove svjetla i tajanstvena isparenja praktično stvori (ozbiljno!) u toru kauboja (bolje rečeno "ovcaboja" :) ) i koju istražuje znanstvenik koji baš u tom kraju proučava tajanstvene fosile u napuštenim rudnicima, nema i ne može biti ništa loše - kad bi se film, kako se pogrešno zaključuje iz naslova, bavio tom temom. No ovo je u stvari priča o rasističkom gradonačelniku koji pokušava pokupovati zemljište i cijelu okolicu grada maltretirajući i podmećući konkurentnom kupcu crncu! Podmetnuti pokušaj ubojstva izazove linč no crnac uspije pobjeći do laboratorija u kojem znanstvenik prčka oko mutirane ovce. I u sveopćem kaosu koji nastaje, ovca bježi iz objekta i dobiva svojih 15 minuta slave. Doslovno, jer tek zadnjih 15-20 minuta ovca kreće u akciju! Zapravo, "akciju" sa dvostruko poboldanim navodnicima jer zapravo tumara, urliče, pleše (da, ozbiljno!), plaši djecu, izazove eksploziju benzinske pumpe i bez većih problema biva uhvaćena. Ono, na brzaka - taman se nameračite kako će sad nešto konkretno a ono... Puf! :( A onda slijedi kraj koji je toliko kaotičan da ga vrijedi pogledati - ako se dugo niste počešali po glavi, nakon svega ćete sigurno.

Bezobrazno neiskorišten potencijal jedne mutirane ovce, bezobrazno loša režija, bezobrazno jadan film. Hobbsov zadnji, nikad prikazan ni u drive-in kinima, davno zaboravljen... I svakako ignoriran od Metropolitan muzeja :). Ne čudi... A kažu da mu je ovo jedan od manje čudnih filmova!

DVD donosi još bizarniju kolekciju apsurda i potpuno opravdava etiketu "Something Weird Video" pod kojom je izdan. Pod dodatke, i bez ikakve konkretne veze sa glavnim filmom, nabacani su stari edukativni sadržaji iz 50-tih o štetnosti štakora i muha i preporukama za njihovo tamanjenje, nezaboravni i iz glave teško odstranjivi "video spot" (zapravo snimka iz Ed Sullivan Showa) pjesme indikativnog naslova "You Cannot Fart Around With Love", 15-minutni igrani o sukobu izletnika i bigfoota (uključuje nezaboravnu scenu seksa "bigfoot vs djevojka"), galerija postera, plakata i drugih reklamnih flyera drive-in eksploatacijskih naslova od 60-tih do 80-tih sa radio reklamama u pozadini (pregenijalno!) te još jedan cijeli film: 70-minutni "The Girl And The Geek - a.k.a. Passion In The Sun" softcore iz 1964. prepun ženske golotinje... Netko je očito bio na teškim opijatima prilikom čišćenja starih arhiva.

Samo za mazohiste i luđake, radoznale kojima nije žao potrošiti vrijeme na ovo ili normalne u trenutno nenormalnom stanju svijesti (mini-kviz: pogodite kud mi spadamo :) ). Ostali - zadržite se na pravom filmu o opasnim ovcama...