Jednostavno ne mogu vjerovati kako netko može tako loše iskoristiti ideju i fantastičnu lokaciju! Kako, dovraga, možeš napraviti loš film na najjezovitijem mjestu na svijetu - napuštenoj bolnici "Waverly Hills"??!?

Ali braća Booth uspješe u tome! Ovo je hrpa, s oproštenjem na izrazu, dreka kakva se rijetko viđa - kompletno bez ikakve atmosfere, nakrcana "bu" šablonama koje se pojavljuju ama baš stalno tako da totalno gube efekt iznenađena jer slijede praktično svakih par sekundi i skroz uništavaju potencijalno jezovite scene i tračke atmosfere koju na trenutke stvara sama stvarna grozomorna lokacija - jezoviti hodnici i bolničke sobe koji su snimljeni i osvjetljeni toliko loše da djeluju samo kao oronule ruševne prostorije (što i jesu) bez imalo jeze (što nikako nisu). Osim toga, prije gledanja morate biti dobro upoznati sa poviješću Waverly Hillsa i misterijom koja okružuje tu staru bolnicu jer inače većina horror scena i "skretnica" radnje izgleda skroz besmisleno, smiješno i totalno izvan ikakvog zdravorazumskog konteksta... A same smislene i suvisle radnje praktično ni nema (pogledati IMDB za detalje o "zapletu" jer ovdje ne želim trošiti pixele na to) - nema ničeg sto bi povezalo (skroz neuspjele) horror kadrove iako pri kraju autori pokušavaju dati smisao likovima i situacijama - ali samo tonu još dublje i zakapaju se u nebuloznost! Sve skupa je jedan veliki, bljutavi čušpajz sastavljen od predoziranja jadnim "bu" pokušajima, stalnog neatraktivnog jurcanja po ruševnim hodnicima, uz iritantni, potpuno neprimjereni i prenabrijani score i predoziranje zvučnim efektima koji bi vam trebali kidati živce od strave a u stvari neopisivo idu na te iste živce i postaju dosadni kako sve skupa tumara ka kraju. Loše, loše, loše, LOŠE! :(

Uz sve to, ovo je možda najlošije montiran film koji sam ikad gledao - totalni kaos superbrzih rezova koji su jednostavno bačeni na vas bez ikakvog osjećaja za mjeru, tempo... ma išta! Ne znam stvarno kad sam nešto ovako žestoko loše gledao... Ovo je stvarno zaslužilo zaobilaženje u širokom luku :(

Kakav gubitak vremena, truda i novca! Kakva šteta za tako dobru lokaciju! :(((

Izbjeći po svaku cijenu i pogledati kako izgleda "napuštenobolnički" horror u "Session 9" - remek djelo snimljeno također u jednoj napuštenoj bolnici (Danvers State Hospital). Valjda će netko sposoban jednom kako spada iskoristiti i "uberjezoviti" Waverly Hills.

Za sada, pušiona... :(

Ne znam za vas, ali ovo je idealno doba godine za pogledati STV zaostatke – sparina, ugodno zamračena soba i film u koji ne morate piljiti s previše koncentracije. Jedini je problem što tih televizijskih i izravno-na-video hororaca u posljednjih godinu do dvije ima više nego ikada u povijesti.

Zapravo, eksploatiranje klišeja žanra toliko je izmaklo kontroli da se današnja niskobudžetna horor manija distribuirana na DVD-u da bez problema usporediti sa sedamdesetima i mrežom grindhouse i drive in kina, koja je primala jednako šlampave naslove u jednako ogromnim količinama.

'The Evil Woods' jedan je od onih filmova koji se gleda jednim okom, ne zato što je strašan, nego zato što je stravičan – toliko loš i negledljiv da ga jednostavno morate gledati, dok s drugim okom i drugom polovicom mozga morate raditi nešto pametnije (recimo, zuriti u zid ili čitati novine). Radnja je sklepana po receptu napisanom već milijardu puta – nekoliko gradskih frajera i cura odlazi kampirati kod redneka na selo, u šumu kojom hara ubojica sa sjekirom. Ali ne dajte da vas to prevari pa uvjeri da se u tih 80-ak minuta išta događa...

Gluma je očajna, cjelina razvučena i besmislena, režija temeljito nekompetentna, skerovi ultimativno neučinkoviti, a gorea nigdje na vidiku. Al ima dva para golih sisa. Loših. Ali boljih od filma.

'Ninja u kandžama CIA-e'! Kakav naslov! Kakav film!

Kakav urnebes! Već dugo se nisam ovako sam sa sobom gušio od smijeha – 'Ninja In The Claws Of The CIA' (prodavao se i pod nazivom 'Kung Fu Emanuelle', ne pitajte zašto) definitivno je jedan od najduhovitijih filmova svih vremena, 75 minuta totalnog kaosa kakav se i da očekivati od skrivenih i zaboravljenih dijamanata iz C-koprodukcije Europe i Hong Konga osamdesetih.

Sve što treba biti unutra jest unutra, dakle temelji kao što su rejbansploatacija, urnebesni dabing, besmileni uleti borbi i montaža buzdovanom (možda najluđa montaža koju sam ikada vidio!), ali i još jako puno jedinstvenih kretenarija – John Liu glumi borilačkog šampiona po imenu John Liu, koji je razvio vlastitu vještinu po briljantnom imenu Zen Kwan Do. Jednog dana unajmi ga CIA-a, ne bi li šori priučio tajne agente, ali kada postane njihov zatočenik, pobjegne i putuje Španjolskom boreći se za slobodu.

Ono što vas u tom paketu čeka ne može se prepričati – pogledajte to kako god znate. Ne moram ni spominjati da u cijelom filmu nema niti jednog jedinog ninje.

Horor sudbina djevice u Srbiji.

Godina 1989. bila je burno razdoblje za jugoslavensku politiku, ali to još nije zaustavilo strane producente da svoju lovu ostave u tada jeftinoj zemlji za velike filmske prilike pa treći kvazinastavak horor serijala 'Beyond The Door' odluče snimiti – u Srbiji! Sa srpskim glumcima, u paketu s glumačkom i filmskom ekipom Amerike i Italije.

'Amok Train' je, dakle, treći dio serijala 'Beyond The Door', koji je započeo još 1974. godine, urnebesna priča o američkim studentima koji dolaze u Srbiju upoznati Balkan. Jedna od njih je ne samo Srpkinja, već i djevica – kao stvorena za žrtvovanje Sotoni u otadžbini.

Najluđe od svega je što dugi dijalozi na srpskom (neopisivo očajno odglumljeni) nisu titlovani, a cjelina  je vrhunska, jako zabavna debilana, s pristojnom količinom gorea  i krvi (luda scena kapanja krvi iz vrata dekapitirane glave – po sisama!), crvima i maglovitom selendrom kroz koju piči nezaustavljivi ukleti vlak, kao kakva luda, jeftina sotonistička verzija 'The Bullet Train' (1975).

Kakvo iznenađenje!

Taman kad čovjek pomisli da više nikada neće snimati dobre, stare crne komedije onako kulerski kako ih treba snimati, razuvjeri nas – Colin Farrell! Koji ovdje vjerojatno u ulozi života glumi jednog od dvojice plaćenih ubojica u bijegu, tijekom kojeg (između ostalog) ima priliku karate potezom nokautirati rasističkog patuljka na kokainu, u jednoj od najsmješnijih scena, ono, ikada!

'In Brouges' je sve što pametna, svježa i beskompromisna crna komedija treba biti, a u njoj dva kilera čilaju u starom belgijskom gradiću i pokušavaju se boriti sa svojim demonima, a potom i s pravom prijetnjom u obliku ludog bossa, odličnog Ralpha Fiennesa, koji kao da se uvukao u kožu Vinnie Jonesa!

Farrell je odličan kao depresivni i djetinjasti ubojica shrvan krivnjom, a usto neopisivo duhovit, no ma koliko film bio dobro upakiran, najveću zaslugu prije svega ima neopisivo dobar scenarij, potpisan od strane redatelja Martina McDonagha. Od njega se nakon ovog pravog malog remek-djela itekako puno očekuje u budućnosti.

Krokodil-monstrum gladan turističkog mesa!

O 'Rogue' smo već pisali kada smo se osvrnuli na novi krokodilski filmski val i 'Black Water', jedan od ponajboljih niskobudžetnih animal attack filmova ikada, a sada je konačno na red za gledanje došao i taj komad australskog ludila, koji se malo više oslanja na klasičnu post-'Ralje' eksploataciju teme o mutantoidnoj, gigantskoj predatorskoj živini u napadu na sirote turiste koji samo žele vidjeti ponešto lijepe prirode. A priroda je u ovom filmu snimljena istinski impresivno – kadrovi australske divljine i kamera iz helikoptera razvaljuju, soundtrack je briljantan, likovi fino isprofilirani, akcija pametno snimljena... Zna Greg Mclean posao, ipak je radio 'Wolf Creek'.

Drugim riječima, 'Rogue' je jako dobar film. Naravno, tek nastavak motiva koji smo gledali jako, jako puno puta, ali ovog puta napravljen kako spada. Naravno da su nelogičnosti i sitnice koje živciraju na racionalnoj razini neizbježne, ali ovo je prije svega samo film (treba li na to uopće podsjećati?) i to puno 'realniji' film o divovskom krokodilu ubojici nego što su to mnogi drugi. Ne u onom 'kak to može' modu, već 'realniji' u smislu istinskog trilera i nabrijanosti u scenama napada i bijega, tj. fantazija koja vas fino zgrabi, ponese i odvozi tih sat i pol u jednom dahu.

Gledati, svakako.

Olala...

Još jedan brucesploitation iz zlatnih 70-ih... Za razliku od onih koje sam već obradio (vidi tu i tu) i koje nisam, a odgledao sam do sada u životu (a bilo ih je "olala"....), ovaj se diči radnjom koju jednostavno nisam uspio shvatiti, dijalozima koje sam, zbog lošeg dubbinga i još lošijeg transfera DVD-a koji imam, jedva razumio... Ma prava kvaliteta jednog trash štanceraja nepoznatih malih hongkonških studija 70-ih kakve nisam propuštao kao klinac posjećujući lokalna kina čim je igralo nešto sa čijeg se plakata kočoperio kakav kosooki u borilačkoj pozi potpisan imenom sličnim Bruce Leeovom.

Ovdje jedan od desetak "klonova" Bruce Leea i uzdanica brucesploitationa, Bruce Li, nastoji uništiti hongkonšku narko-scenu izazivajući međusobne obračune dvaju suparničkih gangova. Bar tako pročitah na Internetu jer, rekoh, zaplet je zbilja skroz zapleten :) i u lošoj audio/vizualnoj kvaliteti DVDa izradjenog od tko zna koje VHS kopije, teško ga je pratiti. Al' zato se tučnjave lako prate! Ma, da ih nema, pospremio bi ovaj "Povratak tigra" među ostale "Osvete tigra"/"Povratke zmaja"/"Posljednje igre tigra" i druge nebuloze atraktivno isklišeiziranih naslova u komad mog "filmskog pamćenja" koje traje uvr' glave pola sata. Ali, ovaj će se zadržati malo duže... Jer neke scene borbi, ovdje su zblija nezaboravne, na trenutke ludo pretjerane - ukratko, maestralne!

Veliko finale i Lijev obračun sa glavnim narkobossom, "Badžom" (priših mu to ime jer glumi ga Paul L. Smith koji je, između ostalog, u propalom Altmanovom "Popaju" utjelovio famoznog mrgalja :)) ne samo da je fenomenalan za jedan brucesploitation već je i fenomenalan u svakom pogledu! Hrpetina bacanja/letenja/skakanja na žicama, bacanja "svežnjeva" drvene građe na protivnike, udaranja banderama, gađanja teškom željezarijom i inim ljepotama nisam vidio nigdje. A ovdje - sve na jednom mjestu! Woha! A kad tome dodamo i score sastavljen od prefuzziranih gitarskih egzibicija (i par pokradenih komadića James Bond teme :) ) - pa kuš' bolje!

Solidan komad štancerajskog brucesploitation trasha koji vrijedi pogledati bar zbog odlične makljaže velikog finala. A zar se zbog ičeg drugog jedan štancerajski brucesploitation trash i gleda?

Moderni goretastični rape & revenge, s australskim rednecima.

Jedan od vizualno najzanimljivijih indie triler-horora koje sam gledao u dugo vremena. Predivni, a opet isprani kadrovi prirode i duge, smirujuće, a opet pomalo jezovite scene plovidbe stvar su koja će vas prikovati odmah na početku. Iako, moj prvi interes za ovaj film bio je kada sam pročitao intervju s redateljem Jamiem Blanksom (trenutno snima remake 'Long Weekend', čiji je scenarist još prije 25 godina napisao scenarij i za ovaj film!), poznatom po teen-horor hitovima 'Urban Legend' i Valentine', a koji je predstavljao ovaj naslov kao svoj upliv u vode retro eksploatacije, prije svega survivalist i revenge horor.

Inverzija home invason formule – recept 'pronalazim utočište kod lude obitelji manijaka' prežvakan je milijun plus puta u horor povijesti, ali nikada ne stari i uvijek ga se da cijediti do besvijesti, posebno ako imaš nešto novih, živahnih ideja i znaš kako ih snimiti. Ovog puta, par bogataša (lik koji izgleda i govori kao David Hasselhoff i njegova francuska djeva, Nadia Fares iz 'The Crimson Rivers') bježi brodićem od oluje pa zaluta kod luđaka (oca i dva sina dilera), koji ih zatoče i maltretiraju. Kad ženi dopizdi maltretiranje, pretvori se u Ramba pa ih pokolje na i više nego pristojno krvave načine.

Jako dobra, krvlju natopljena australska niskobudžetna zabava.

Ovakve više ne prave.

Joe Huff je suspendirani policajac koji i pod suspenzijom čini hrabra djela za dobrobit zajednice, kao što je npr. sprječavanje pljačke svladavanjem trojice naoružanih lopova.
Jednog dana idilu prekidaju momci iz FBI-a koji Joeu predlože (tj. natjeraju ga ucjenom) da se, pod imenom John Stone, infiltrira u opasnu neonacističko-sotonističku bandu motociklista koji se bave dilanjem droge, a u slobodno vrijeme ubijaju svećenike, pripadnike vojske, suce i državne odvjetnike...

1991. je bila godina u kojoj su nastali neki od najboljih akcijskih filmova svih vremena; The Last Boy Scout, Showdown in Little Tokyo, Harley Davidson and the Marlboro Man, Out for Justice, Double Impact, a svoje mjesto među njima našao je i 'Stone Cold', tipični predstavnik akcića popularnih u drugoj polovici osamdesetih.

Film je zapravo i više od tipičnog predstavnika, jer sadrži toliko klišeja (jedan pedantni policajac koji igra po pravilima i jedan cinični 'I'll do it my way' kuler, psihopatski negativac kojeg se boje i njegovi suradnici, jedan dobroćudni u bandi koji, naravno, nastrada, premlaćivanje glavnog negativca na kraju umjesto da ga se jednostavno rokne, policija uvijek stiže nakon što je sve gotovo...), one linera i homoerotskih izjava, te nekoliko besramnih rip-offova (najočitiji su rip-off početka 'Cobre' i kraja 'Lethal Weapona'), da se komotno može smatrati i svojevrsnom homage-kompilacijom, pa čak i oproštajnim 'old school' akcićem, budući da je '91., osim što je bila jedna od najboljih, ujedno i zadnja godina s takvim tipom filmova.
No, pored tih klasičnih, film sadrži i nekoliko neuobičajenih, prilično bizarnih trenutaka; kućni ljubimac glavnog junaka je komodo zmaj koji se glasa poput svinje, a hrani se smjesom od sirovih jaja (s ljuskama), čipsa, banane, snickers čokoladice, narančinog soka i tabasco umaka, zatim imamo vilhelmtelovski (uspjeli) pokušaj skidanja limenke s ramena mitraljezom, vikinški pogreb poginulog člana bande, ljude koji, nakon što su pogođeni sačmaricom, lete nekoliko metara kroz zrak, a nadrealnoj atmosferi pridonosi i gluma Lancea Henriksena i Williama Forsythea, koji tumače dvojicu poremećenih motorista.
Glavni lik, John Stone, jedan je od najkičastijih akcijskih junaka u povijesti; glavu mu krase predivna 'tvor' fudbalerka (gore jedna boja, ispod druga) i naušnica s privjeskom, 90% filma je gol do pasa (dok u onih 10% nosi ili majicu bez rukava ili samo kožnjak), a ispod fura uglavnom isprane razderane traperice.
Utjelovio ga je u svom debitantskom nastupu Brian 'The Boz' Bosworth, propali igrač američkog nogometa, kojeg je slična sudbina zadesila i na velikom ekranu, budući da je u nadolazećim godinama dominacije hiper-akcijskih trilera s milijun ultra kinetičnih kamera i obilnim CGI-em, bio, kao i većina zvijezda osamdesetih, prisiljen za kruh zarađivati glumeći u trećerazrednim straight-to-video akcićima.
Nakratko je još zabljesnuo 2005. u remakeu 'The Longest Yard' gdje je glumio sa, pazite slučajnosti, kečerom Stone Coldom Steveom Austinom.

Redatelj filma je bivši kaskader Craig R. Baxley koji je sa 'Stone Coldom' zaključio kratki, ali eksplozivni period u kojem je snimio još dva akcijska klasika; 'Action Jackson' sa Carlom Weathersom i 'Dark Angel' sa Dolphom Lundgrenom.

This text will be replaced

Mobiteli-Transformersi – tko će drugi nego Japanci?

Dvije najveće opsesije moderne digitalne generacije – mobiteli i roboti – glavni su protagonisti nove serije čiji je supervizor nitko drugi do li – Takashi Miike! Ako je vjerovati napisima na internetu, Miike je šef koji nadgleda stvari i režira pokoju (nije mi jasno je li režirao i ovu, prvu epizodu o kojoj sada pišem, moguće da jest...), a među planirane 51 epizode (!) na popisu redatelja naći će se i Mamoru Oshii ('Ghost In The Shell') i Shusuke Kaneko ('Death Note'), što 'Kaitai Sousakan 7' čini jednom od najambicioznijih japanskih serija novije generacije.

Priča se bavi borbom protiv klasično karikaturalnh, mangoidnih Internet kriminalaca. Borbu predvodi tinejdžer zajedno sa svojim vjernim suputnikom – mobitelom-transformersom, koji kao pravi telefon-robot spašava dan serijom svojih informatičkih sposobnosti. U prvoj epizodi, negativac je i zli oživjeli bager. Da, dobro ste pročitali. A tu je i zli, crni transformer-mob.

Zgodan CGI, cheesy zabava i prpošni tulum za djecu, odrasle i obitelj. Jedino mi nije jasno je li Miike zauvijek zaglibio u dječji program, obzirom da je ovo jedan od četiri projekta za mlađe uzraste na kojima trenutno radi..

Ipak, ono čemu se najviše veselim jest to da ću jednog dana možda uspjeti kupiti novi model mobitela koji u Japanu kreće u prodaju povodom ove serije – pravi pravcati mobitel-transformer, mobitel koji radi kao telefon, a također se rasklapa u robota s rukama i nogama! E to je božićni poklon kakav želim! :)