 Braddock pravi put Rambu
- Jason Stillwell, ‘No Retreat, No Surrender’ (1986.)
Cannon je bio itekako aktivan i na polju vanjske politike, stajući uz hladnoratovsku paranoju svim raspoloživim sredstvima, a ne treba zaboraviti ni to je u vlak vijetnamskog revizionizma uskočio prije Ramba!
Cannonov film ‘Missing In Action’ (1984.) jedan je od najvećih hitova u karijeri Chucka Norrisa, pasioniranog kršćanina, vatrenog republikanca, ‘Teksaškog rendžera’ i karate šampiona. Rat nije gotov dok posljednji čovjek ne dođe kući!, vrištao je promotivni slogan za film Josepha Zita, film koji je među prvima bodrio Reaganov napor da vijetnamski rat, uzaludnu korporativno-političku avanturu koja je odnijela živote 200.000 mladih Amerikanaca i živote nekoliko milijuna (!) vijetnamskih vojnika i civila, sada zapakira u plemenitu i divljenja vrijednu akciju spašavanja zarobljenih američkih soldata. Norris je pukovnik James Braddock, koji se vraća u Vijetnam godinama nakon kraja rata, ne bi li spasio zaboravljene te svijetu dokazao da tamošnja vlast još uvijek drži zatočene Amerikance na svom tlu, unatoč tome što čak i američka administracija, iz političkih razloga, to uporno negira.
Nastavak, zapravo prequel, snimljen je odmah godinu dana kasnije pod nazivom ‘Missing In Action 2: The Beginning’, u kojem pukovnik i suborci pate u zarobljeništvu, dok ‘Missing In Action 3’ (1988.) ponovno šalje Braddocka na zadatak, ovog puta spašavanja svoje azijske žene i 12-godišnjeg djeteta iz ralja komunističkog Ho Chi Minh Cityja. Koji, usput rečeno, Braddock odbija zvati ikako drugačije doli Saigon.
Kad nije sređivao stvari u džungi, Norris je bio i idealni štit protiv arapskog terorizma, još jedne vruće teme Reaganove administracije.
‘The Delta Force’ iz 1986., zapravo početak čitavog serijala filmova s ‘Delta Force’ u naslovu, reklamirao se sloganom: Oni ne pregovaraju s teroristima... oni ih raznesu!, a oni su Scott McCoy (Norris) i Nick Alexander (Lee Marvin), na čelu elitnih komandosa zaduženih za spašavanje židova iz zrakoplova otetog od strane zlih Arapa.
Zanimljivost je i ta da je ovaj film prvo trebao biti suradnja Golana i Globusa s osnivačem pravog odreda Delta, pukovnikom Charlesom Beckwithom, no on je projekt razočarano i navodno s gađenjem napustio kada su mu dali do znanja da priča jest inspirirana neuspjelim spašavanjem američkih taoca iz Irana, 1979. godine, ali su američki producenti (Menahem je film i režirao) htjeli da barem ovog puta ta misija ima happy end.
Sve to uz neskrivene aluzije na holokaust – palestinski teroristi otimaju zrakoplov na relaciji Atena-Rim-New York i odlučuju skrenuti za Bejrut te odmah razdvajaju židove od ostalih putnika. Tu je i zgražanje nad nemoći većine u odnosu na naoružanu manjinu, kao i njemačka stjuardesa sa zbrkanim emocijama...
Nastavak je snimljen četiri godine kasnije (u režiji Chuckova brata Aarona), dvije godine nakon Reaganova odlaska s vlasti i Busheva ulaska u Ovalni ured, kada Norris sređuje probleme s okrutnom kolumbijskom narko-mafijom, a četvrti dio 1991. snima Sam Firstenberg, koji nas je 1985. godine uvjeravao da Amerikanci imaju čak i bolje ninje (‘Američki ninja’) i samuraje ('Američki samuraj') od Japanaca. U ‘Delta Force 3’ nema Chucka Norrisa, ali zato je tu njegov sin Mike. Mike ima glavnu ulogu u još jednoj neobičnoj zvjerki, finskom filmu 'Born American' snimljenom 1986. godine, kada je službena hladnoratovska pozicija Finske bila puno bliža SSSR-u nego SAD-u, zbog čega je ovaj bizaran, tada najskuplji projekt finske filmske produkcije prilično raspizdio vlasti. 'Born American', iako finski film s američkim glumcima, kao da je nastao u Cannonovoj tvrnici propagande, a govori o tri američka studenta koji za vrijeme praznikovanja u nordijskom krajoliku odluče čisto iz fore prijeći sovjetsku granicu. Foru nije popušila granična policija pa ih zatvara u pakao ruskog zatvora...
Vijetnamskim revizionizmom ipak se najviše okoristio Sylvester Stallone, čiji je ‘Rambo II’ (1985.) godinu dana kasnije maznuo koncept ‘Missing In Action 2’ pa ovog nabildanog talijanskog pastuha poslao ravno u ralje vijetnamskog ratnog logora, ne bi li i on iz njega oslobodio zatočene američke vojnike. Njih, iako je rat odavno gotov, komunistički sadisti drže ih u kavezima paklene močvare, zahvaljujući financijskoj i političkoj podršci Majke Rusije te ignoriranju pokvarenih američkih političara.
 'Evo ruke' - 'Fak of!'  Rambo prvi
Nezaboravnu sagu o sveameričkom (super)heroju Johnu Rambu stvorio je jedan drugi produkcijski tandem – Andrew G. Vajna i Mario Cassar, koji su 1976. osnovali Carolco International Pictures te stali iza distrubucije velikih hitova, obogativši se preko noći i na sagi o Terminatoru. Štoviše, iako su Vajna i Kassar početkom devedesetih otišli svaki svojim putem, a Vajna napustio Carolco i osnovao Cinergi Pictures, ponovo su udružili snage 2002. godine, ne bi li s novom tvrtkom C-2 Pictures digli lovu na uskrsnuću Arnolda Schwarzeneggera kao kiborga u trećem nastavku Terminatora iz 2003. Dvojac je itekako zaslužan za bujajuće karijere Schwarzeneggera i Stallonea – Schwarzenegger je u međuvremenu sustavu uzvratio kandidaturom i pobjedom na izborima za guvernera Kalifornije, postavši još jednim glumcem na važnim republikanskim pozicijama, a Stallone je viđen i na inauguraciji Georgea W. Busha mlađeg, zajedno s Chuckom Norrisom i Bruceom Willisom.
Prvog ‘Ramba’ Kassar i Vajna na svijet donose 1982., iako je jezikom i stilom on više pripadao kinematografiji sedamdesetih. Priča o povratniku iz vijetnamskog rata, kojeg policija zadrte američke pripizdine tretira gore nego zapovjednici neprijateljskih snaga u zarobljeničkom logoru, u samom finalu, nezaboravim Rambovim suznim govorom pred svojim brižnim zapovjednikom Samuelom Trautmanom (pokojni Richard Crenna), daje najglasnije naznake o političkom pravcu kojim će priča krenuti kada se pretvori u serijal. Taj završni govor pravi je napad na prljave hipije koji su našeg heroja pljuvali već na aerodromu, čim se vratio s fronte, kao i gaženje liberalnih političara koji su, eto, krivi jer im nisu dopustili da pobjede. Do we get to win this time?, najpoznatija lajna iz scenarija zloglasnog nastavka, u kojem Rambo svojim dinamitom nabijenim strijelama razara vojne logore i ruši moderne ruske helikoptere, retoričko je pitanje, jer ono što nije mogao napalm, može usamljeni fajter s povezom oko glave.
Zanimljivo je i to da su scenarij za ‘Rambo II’ zajedno napisali Stallone i James ‘Titanic’ Cameron (a režirao George P. Cosmatos), s time da se Cameron odmah ogradio od čak i za to vrijeme kontroverznog političkog sadržaja, napominjući kako je on napisao akciju, koju je Stallone zatim zasolio. I to sasvim dovoljno da bi ‘Rambo II’ postao prvi film koji se prikazao u više od 2000 američkih kino-dvorana, pa je treći dio bio neizbježan, došavši kao šlag na sâm kraj Reaganova mandata i postavši, posebno u današnjim prilikama, ni kriv ni dužan najboljim pokazateljem sramotne prevrtljivosti američke vanjske politike. ‘Rambo III’ (1988.) Stallonea vodi ravno u Afganistan, gdje jašući na konjima i pucajući u tenkove kao u igračke pomaže borcima za slobodu (kako je Talibane otvoreno nazivao i Reagan), u borbi protiv ruske okupacije. Trautman u jednoj sceni ruskom zapovjedniku u facu zadovoljno poručuje kako će upravo Afganistan biti ruski Vijetnam...
Kassar i Vajna su za produkciju ‘Ramba III’ spiskali čak 63 milijuna dolara, što ga je u to vrijeme činilo jednim od najskupljih filmova svih vremena i zapravo prilično skupom političkom propagandom. Novac je itekako vraćen, unatoč tome što ga neka tržišta, poput nekoliko britanskih gradova nisu htjela prikazivati. Razlog ipak nije bio političke prirode – krivac za zabranu bio je nezaposleni 27-godišnji šljaker Michael Roberty Ryan, koji je tijekom jednog popodneva u engleskom gradu Hungerfordu 19. kolovoza 1987. ubio 16, a ranio 15 nasumično odabranih ljudi na ulici. Ubio je i svoju majku i sebe, koristeći nekoliko vatrenih oružja. Tabloidi su se raspisali o tome kako je Stalloneov akcijski heroj kriv za inspiraciju ovog zločina (štoviše, Ryana je tisak prozvao ‘Zlim Rambom’), što je odmah alarmiralo cenzore, no puno godina kasnije otkriveno je kako ubojica filmove o ‘Rambu’ nikada nije niti pogledao. Ako ništa drugo, vlada je nakon tog masakra službeno uklonila Kalašnjikove iz dućana.
Kassar i Vajna osamdesetih su ulagali i u filmove kakav je ‘Red Heat’ (1988.), u kojem Schwarzenegger glumi Ivana Danka, ruskog policajca u potjeri za ruskim dilerom koji bježi u Chicago. Danko postaje partner autentičnom američkom murjaku Artu Ridziku (James Belushi). Ne treba zaboraviti ni na ‘The Hanoi Hilton’ (1987.), još jednu akcijsku dramu o mučenju zatočenih američkih vojnika u vijetnamskom zatvoru, zasnovanoj na stvarnom događaju. ‘The Hanoi Hilton’ odlazi korak dalje u svojoj političkoj propagandi pa čak i omot originalnog američkog VHS izdanja sadrži preporuku po kojoj je film nešto što bi trebao vidjeti svaki Amerikanac, a koju potpisuje – Ronald Reagan osobno! Golan i Globus su i za ovo odriješili kesu, a u konačnom rezultatu dobijamo svaki mogući oblik klišeja, među kojima su i vojnici koji maštaju o tome da zadave hipije.
(nastavlja se - četvrti dio)
 Rambo drugi  Cosmatos i Sheen
Drugi dio
Prvi dio
 |
