'Bummer' (1973)

odabrao: Velimir

Pomahnitali basist na djelu

Rocksploatacija!

Kad bi ovaj film htjeli pretvoriti u istinski gledljivo iskustvo, smontirali bi ga na efektivno trajanje od, recimo, nekih pet minuta. No ovako, 'Bummer' ostaje poslasticom za ljude koji u životu imaju dovoljno vremena za prazan hod velikih koraka, film u kojem se svaka minuta čini dovoljno razvučenom i besmislenom da je već iz aviona jasno kako je snimljen samo s jednim ciljem – da eksploatira fenomen grupi kulture i postpsihodeličnog rock and rolla na startu sedamdesetih.

S taglineom You Don't Have to Assault a Groupie...You Just Have to Ask..!, ne možete očekivati ništa više – OK, možete, možda nešto više od nebrojenih glazbeno-plesnih točaka i pokazivanja koščatih guzica te činjenice da 'radnja' počinje tek nakon prvih sat vremena.

A 'radnja' je?, pitate... Pa, basist rock benda je debela pijanica koju nitko ne želi poševiti, zbog čega poludi i počinje se transformirati u ubojicu.

Gledati samo ako želite upotpuniti poznavanje opusa Davida F. Friedmana, legendarnog producenta znanog po tome što je prvi dao pare H.G. Lewisu i stvorio gore horor, a o kojem smo pisali u našim knjigama i zbog njegovih 'zasluga' u nacisploatacijskom žanru.