Uključi se!

Zovu ga 'zločestim dečkom korejske kinematografije', provokatorom čiji je jedini 'grijeh' – istina. Njegovi brutalno iskreni (ili jednostavno brutalni) prikazi korejske socijale podjednako su palili i kritiku i odano gledateljsko sljedbeništvo, transformirajući s godinama indie ikonu u dežurnog razvaljivača uglednih filmskih festivala pa čak i u autora pristojnih komercijalnih uspješnica u zemlji. Do danas, Kim Ki-duk je tako već dogurao do apsolutne ikone za koju zna svatko tko se imalo zanima za film, a posebnu je frku digao kada je na venecijanskoj Mostri 2004. godine odnio čak četiri nagrade (i bio nominiran za Zlatnog lava) za svoje remek-djelo 'Bin-jip'. Mi smo ga otkrili 'davne' dvijetisućite, kada smo ostali hipnotizirani egzistencijalističkom bombom 'The Isle', ujedno i prvim VCD filmom kojeg je potpisnik ovog teksta nabavio u životu. Kim Ki-duk je celuloidnu karijeru otpočeo prije devet godina filmom 'Crocodile', pričom o misterioznom čovjeku koji skuplja leševe samoubojica iz rijeke Han. I to bez ikakvog obrazovanja ili institucionaliziranog pristupa filmu – Kim je napustio školu, otišao u marince, a uz rad u tvornici i život sa šljakerajem kojeg toliko voli opisivati u svojim filmovima, razvijao je i svoju prvu veliku umjetničku ljubav – slikarstvo, nakon kojeg se počeo zanimati i za film. U intervjuima vrlo elokventno analizira utjecaj lifestylea (stalna podložnost nasilju, nezadovoljstvo...) na svoja djela, no sama djela o tome, na kraju krajeva, ipak svjedoče bolje nego bilo što drugo.