|
 Tako je to kad jedeš blato
Ah, konačno da se nakon dugo vremena pojavi neki Miikeov film koji nije nastao unutar njegovog novog teen-vala, jedna od onih niskobudžetnih 'usputnih narudžbi' koje uglavnom i znaju skrivati najveća blaga u njegovom opusu.
'Detective Story' nije među najboljim njegovim filmovima, ali je dobar, posebno ako na njega gledamo kao na polu-parodiju starog detektivskog noirea (ali i svega na potezu od 'Jaganjaca' naovamo), koja ima zabavnu priču i vrlo upečatljivu izvedbu, očitim financijskim ograničenjima unatoč. S puno klasično 'mikeovskih' intervencija u pripovijedanju. Po običaju, dakle.
Ovog puta, Kazuya Nakayama (nama znan kao Izo) je privatni detektiv Raita, kuler u 'old school' odjeći, nesposoban koliko i spretan, krivo osumnjičen za serijska ubojstva djevojaka, kojima neznani manijak čupa organe. Uz pomoć svog susjeda (koji se također zove Raita), detektiv kreće sprati ljagu sa svog imena i pronaći kilera, a trag ga vodi do ludog umjetnika...
Zabavan i razigran u cijeloj svojoj minutaži, ali posebno razuzdan u senzacionalnom finalu.
 Komšija i detektiv  Samo obična večera u Japanu
 |
