Prvi kadar – naslov. Drugi kadar – nož u čelo. Tako se otvara film!

I to kakav film! Jedan od najboljih postapokaliptičnih talijanskih rip-offova svega živog (od 'Mad Maxa' preko 'Divlje horde' do 'Lovca na jelene' pa dalje), s potpisom jednog od najvećih – Joe D'Amato odlučio je odvesti recept na novu razinu pa se iz nepregledne količine ovakvih naslova, nepresušnog blaga europske eksploatacijske riznice osamdesetih, istakao time da je već u prvih nekoliko minuta uspio ubaciti masovno silovanje, klanje, časnu sestru koja si komada grkljan, razapinjanje svećenika, divljake koji izgledaju kao pokušaj maskiranja u zombi-kanibale za tulum trećeg osnovne te nabildane heroje oboružane sačmaricama, mačevima redenicima, brkovima i bradama.

A ako je to sve stalo u prve četiri minute, zamislite samo što slijedi u sljedećih sat i dvadeset i pet!

Godina je 2020., a Teksas se oporavlja od nuklearnog holokausta. Sirote građane i poštene radnike na naftnoj bušotini terorizira skupina motoriziranih napadača, predvođena neonacističkim sajko-diktatorom koji želi stvoriti novi, totalitarni poredak društva.

Sve to uz čopere, improvizirana madmaksovska vozila, lika s povezom preko oka, plavuše s previše šminke, homoerotiku glavnih junaka, silovanje žena i dječaka, negativce koji izgledaju kao da su ih upravo digli s briškule i nabili im kožuh s nitnama pred kamerom... Ovo je D'Amato u najboljoj formi – ultranasilje, gore, sise, porno gluma i dijalozi, opaki 80's soundtrack... Potpuni kaos.