'Nagradno pitanje. U vlaku je bomba. Kad vlak dostigne 80 km/h bomba će se aktivirati. Ako brzina padne ispod 80 km/h, eksplodirat će. Što ćeš učiniti? Što ćeš učiniti?'

Tako bi vjerojatno glasio monolog Dennisa Hoppera da je kojim slučajem glumio u ovom 'Speedu prije Speeda'... Ma svaka čast Dennisu, ali 'fala ne! Ovdje mu nije mjesto, jer posao je fenomenalno odradio Ken Takakura, japanska glumačka legenda. A za razliku od Hoppera u američkom nazovi-plagijatu snimljenom gotovo 20 godina kasnije, Tetsuo Okita (Takakura) predvodi grupicu bombaša koji na japanski ultrabrzi vlak Shinkansen (poznat, zbog velike brzine, i kao Bullet Train) podmeću bombu koja se aktivira pri brzini 80 km/h te detonira kad brzina padne ispod 80 km/h. Lokaciju bombe i upute o demontaži nude u zamjenu za 5 milijuna dolara. I motivi ovog čina su drugačiji - svaki član te male skupine ima svoje razloge zbog kojih žele do novca, razloge koje gledamo kroz flashbackove koji su ujedno i jedini predah tenzijom nabijenog ostatka filma. Jer ipak, nije to autobus već vlak koji ne može kružiti dok se bomba ne demontira - on neumoljivo vozi prema kraju pruge dok glavni problem, koje li ironije, predstavlja ono što u stvari treba štititi putnike - sigurnosni sustav! Potpuna automatizacija kontrole vožnje koja se ne može isključiti bez zaustavljanja vlaka i koja, ukoliko strojovođa (još jedna legenda - odličan Sonny Chiba u, za poznavatelje njegova akcijskog opusa, potpuno atipičnoj ulozi) ne smanji brzinu na manju od kobnih 80km/h na određenim dionicama ili ako se pojavi mogućnost sudara na pruzi, automatski zaustavlja vlak... A onda, za 1500 putnika nema spasa...

Za razliku od spomenutog 'Speeda', ovo nije mlaka i akcijom nabijena laka 'brainless' zabava - ovo je tvrd film pun realnog prikaza situacija i događanja uz pregršt jakih emocija, moralnih dvojbi i pitanja koja se pred sve aktere postavljaju - kako spriječiti paniku u vlaku? Kako pronaći bombaša? Kako zavarati sigurnosni sustav? Da li platiti i nadati se da će otkriti lokaciju bombe i način demontiranja? Kako spasiti putnike i da li uopće pustiti vlak da stigne do posljednje stanice u prenapučenoj Hakati gdje će stradati još više ljudi? Ni Okita nije hladan i beskrupulozan luđak već prošlošću opterećen gubitnik pred jedinom šansom da se izvuče iz gliba u koji je upao.



U 152 minute imat ćete priliku izgristi nokte uz očajničku, ali ipak snalažljivu ekipu u kontrolnoj sali, kaos i paniku u vlaku, probleme na pruzi, sluđenu policiju koja čini nepromišljene poteze, genijalne i na žalost, zbog sigurnosnih sustava vlaka i automatskog sustava zaštite neizvedive ideje o mogućem izmještanju putnika, još genijalnije načine otkrivanja lokacije bombe, igru mačke i miša između bombaša i policije, fuzirani soundtrack, za 1975. gotovo eksperimentalnu montažu i vizualna rješenja, impresivno kadridanje i vrlo nervoznu kameru koja prenosi nervozu i na gledatelja, jak dokumentaristički štih uz korištenje podnapisa koji u početku pojašnjavaju tko je tko te povremeno korištenje naratora (samog Okite čije misli slušamo i gledamo)...



A finale donosi nekoliko zaista, 'za lupiti se po čelu' iznenađujućih obrata i posljednji kadar koji se pamti, ma ne pamti - čiji screenshot  zaslužuje vješanje na zid i koji se svrstava u antologiju i zasigurno će vam se urezati u pamćenje. Meni je. Dakle, prije gledanja ne sjeckajte nokte i pripremite stolice sa mekanim rubom jer na njemu ćete provesti većinu vremena...
A nakon ovog remek-djela, 'Speed' će vam se činiti kao crtić za djecu.



P.S.
I da - obavezno nabaviti UK DVD izdanje - full uncut, sa originalnim japanskim dubom, engleskim titlom i u ispravnom formatu slike za razliku od ostalih cut i na engleski sinkroniziranih šrot kopija koje se prodaju u drugim regijama...