 Sedamdesete. Dovoljno rečeno?
Ne postoji politički nekorektnije doba popularne kulture, što je posebno očito u prebogatom naslijeđu eksploatacijske kinematografije prohujale ere, a mizoginijski sadizam/feministički ekstremizam rape&revenge žanra, o kojem smo puno pisali u Povratku Žutog titla, ovdje je manje sulud nego u nekim drugim, razvikanijim naslovima, iako ništa manje zabavan, blesav i 'problematičan' u isto vrijeme.
Radnja? Tip u kombinezonu s hokejaškom maskom mlati i siluje žene, tjerajući ih da u isto vrijeme pjevaju 'Jingle bells' (?!). U policiji rade nesposobni šovinisti, koji nedostatak sperme u vagini silovane žene smatraju dovoljnim razlogom za obustavu istrage (!), a gotovo svi muškarci od kojih djevojke očekuju pomoć smatraju da silovanje nije nešto oko čega treba dizati prašinu. Žrtve stoga udružuju snage, počnu učiti borilačke vještine (grupna tuširanja i jacuzzi nakon treninga su neizbježni) i uzimaju pravdu u svoje ruke.
Sve to s potpisom Boba Kelljana, čovjeka koji je zaslužan i za postojanje filma 'Blacula II'...
 
 |
Facebook komentari