Na svijetu postoje oni koji se znaju zabavljati i oni koji ne znaju. U koju kategoriju upadate vi?
To se na neki način da izmjeriti i reakcijom na ovaj film. Kritika i razmažena publika nevjerojatno su ga popljuvali, ali činjenica jest da je u konačnici 'Skyline' postao svojevrsnim fenomenom godine – zaradio je pet puta više od uloženog, u prvom tjednu prikazivanja postavši četvrti najgledaniji film u Americi, unatoč tome što u njemu nema glumaca s A-liste i što je u osnovi riječ o B-proizvodu. Ovaj niskobudžetni filmić (oko 10 milja) hrabro je odlučio igrati A-igru, tj. nije išao na kvazidokumentarni recept 'Cloverfielda' (iako tematski jest riječ o svojevrsnom 'Cloverfieldu' za Los Angeles) i pretendirao je na publiku SF-a, ali je očito privukao i sve one koji jednostavno vole dobru staru zabavu.
Non-stop akcija u priči o mladim razmaženim LA japijima prisiljenima braniti živote i ljudsku rasu od najezde široke palete opakih svemiraca garancija je za užitak svakom tko je svjestan da je žanr alien invasiona jedna od najboljih stvari koje su se dogodile ljudskoj rasi nakon izuma vatre. Skupina muškaraca i djevojaka zatočena u zgradi pokušava preživjeti sve od ugriza Godzilla preko ejlienovske hipnoze do atomske bombe, u tri dana bitke koja sadrži boksanje sa svemircima i ispucavanje zolje u usta gigantskog monstruma, a završava... totalno suludo. Ne, stvarno, kraj ovog filma je posebna priča, ali se savršeno uklapa u nemilosrdno razigrani fanovski koncept, isfuran od strane ljudi koji iskreno vole žanr, redateljske braće Strause. Zanat su pekli radeći specijalne efekte i sad se s njima igraju bez opterećenja. A to ili volite ili ne volite, ali morate cijeniti koliko su dobili za relativno malo novca.
Jeftino, ali prokleto efektno i svakako najbolji brainless SF tulum 2010.
Facebook komentari