‘Zee Oui: The Man-Eater’ (2004)
Saga o mladiću koji je ubijao djecu i žderao njihove organe, vjerujući da će tako izliječiti astmu.
Istinita priča, da bude najbolje od svega. Priča o ubojici i kanibalu zvanom Zee Oui prava je tajlandska legenda, koja je samo čekala da se pretvori u film, kontroverzan više zbog otvorenog iskazivanja sumnji prema punoj krivnji čovjeka kojeg je tajlandska vlast jedva čekala osuditi te praktički izvarala izvlačenje priznanja, ne bi li što prije okončala proces i zadovoljila javnost, nego zbog same, blago rečeno 'provokativne' tematike.
Zee Oui je Kinez koji je u doputovao u Tajland krajem Drugog svjetskog rata, ne bi li pronašao bolji život, a našao je samo rasizam i gomilu debila koji su ga maltretirali i ponižavali iz čistog sadizma. Bio je krhkog zdravlja, a u Kini su ga podučili da se ono da izliječiti objedovanjem svježe ljudetine, srca, bubrega i sl. Stoga nožem kojeg je naslijedio od vlastite majke, stručnjakinje za zahvate kanibalističke terapije, kreće tamaniti sirotu djecu po tajlandskim gradovima i selima, dok policija i jedna ambiciozna novinarka pokušavaju skužiti što se to događa…
Tema kojom se mnogi zapadnjački komercijalni filmovi baš i ne bi pozabavili na Tajlandu je, eto, ne samo snimljena u pristojnom pristojnbudžetnom obliku, već je zaradila i nominacije za čak osam tzv. tajlandskih Oscara. Zabavan uvid u mit jedne daleke kulture i dokaz da u Kini ne jedu samo pse…
(0)
