'The Bullet Train' (1975.)
'Nagradno pitanje. U vlaku je bomba. Kad vlak dostigne 80 km/h bomba će
se aktivirati. Ako brzina padne ispod 80 km/h, eksplodirat će. Što ćeš
učiniti? Što ćeš učiniti?'
Tako bi vjerojatno glasio monolog Dennisa Hoppera da je kojim slučajem
glumio u ovom 'Speedu prije Speeda'... Ma svaka čast Dennisu, ali 'fala
ne! Ovdje mu nije mjesto, jer posao je fenomenalno odradio Ken
Takakura, japanska glumačka legenda. A za razliku od Hoppera u
američkom nazovi-plagijatu snimljenom gotovo 20 godina kasnije, Tetsuo
Okita (Takakura) predvodi grupicu bombaša koji na japanski ultrabrzi
vlak Shinkansen (poznat, zbog velike brzine, i kao Bullet Train)
podmeću bombu koja se aktivira pri brzini 80 km/h te
detonira kad brzina padne ispod 80 km/h. Lokaciju bombe i upute o
demontaži nude u zamjenu za 5 milijuna dolara. I motivi ovog čina su
drugačiji - svaki član te male skupine ima svoje razloge zbog kojih
žele do novca, razloge koje gledamo kroz flashbackove koji su ujedno i
jedini predah tenzijom nabijenog ostatka filma. Jer ipak, nije to
autobus već vlak koji ne može kružiti dok se bomba ne demontira - on
neumoljivo vozi prema kraju pruge dok glavni problem, koje li ironije,
predstavlja ono
što u stvari treba štititi putnike - sigurnosni sustav! Potpuna
automatizacija kontrole vožnje koja se ne može isključiti bez
zaustavljanja vlaka i koja,
ukoliko strojovođa (još jedna legenda - odličan Sonny Chiba u, za
poznavatelje njegova akcijskog opusa, potpuno atipičnoj ulozi) ne
smanji brzinu na manju od
kobnih 80km/h na određenim dionicama ili ako se pojavi mogućnost
sudara na pruzi, automatski zaustavlja vlak... A onda, za 1500 putnika
nema spasa...
Za razliku od spomenutog 'Speeda', ovo nije mlaka i akcijom nabijena laka 'brainless' zabava - ovo je tvrd film pun realnog prikaza situacija i događanja uz pregršt jakih emocija, moralnih dvojbi i pitanja koja se pred sve aktere postavljaju - kako spriječiti paniku u vlaku? Kako pronaći bombaša? Kako zavarati sigurnosni sustav? Da li platiti i nadati se da će otkriti lokaciju bombe i način demontiranja? Kako spasiti putnike i da li uopće pustiti vlak da stigne do posljednje stanice u prenapučenoj Hakati gdje će stradati još više ljudi? Ni Okita nije hladan i beskrupulozan luđak već prošlošću opterećen gubitnik pred jedinom šansom da se izvuče iz gliba u koji je upao. ![]() ![]() U 152 minute imat ćete priliku izgristi nokte uz očajničku, ali ipak snalažljivu ekipu u kontrolnoj sali, kaos i paniku u vlaku, probleme na pruzi, sluđenu policiju koja čini nepromišljene poteze, genijalne i na žalost, zbog sigurnosnih sustava vlaka i automatskog sustava zaštite neizvedive ideje o mogućem izmještanju putnika, još genijalnije načine otkrivanja lokacije bombe, igru mačke i miša između bombaša i policije, fuzirani soundtrack, za 1975. gotovo eksperimentalnu montažu i vizualna rješenja, impresivno kadridanje i vrlo nervoznu kameru koja prenosi nervozu i na gledatelja, jak dokumentaristički štih uz korištenje podnapisa koji u početku pojašnjavaju tko je tko te povremeno korištenje naratora (samog Okite čije misli slušamo i gledamo)... ![]() ![]() A finale donosi nekoliko zaista, 'za lupiti se po čelu' iznenađujućih obrata i posljednji kadar koji se pamti, ma ne pamti - čiji screenshot zaslužuje vješanje na zid i koji se svrstava u antologiju i zasigurno će vam se urezati u pamćenje. Meni je. Dakle, prije gledanja ne sjeckajte nokte i pripremite stolice sa mekanim rubom jer na njemu ćete provesti većinu vremena... A nakon ovog remek-djela, 'Speed' će vam se činiti kao crtić za djecu. ![]() ![]() P.S. I da - obavezno nabaviti UK DVD izdanje - full uncut, sa originalnim japanskim dubom, engleskim titlom i u ispravnom formatu slike za razliku od ostalih cut i na engleski sinkroniziranih šrot kopija koje se prodaju u drugim regijama... Komentari (3)
Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.
|
|||||||||||||
Tako bi vjerojatno glasio monolog Dennisa Hoppera da je kojim slučajem
glumio u ovom 'Speedu prije Speeda'... Ma svaka čast Dennisu, ali 'fala
ne! Ovdje mu nije mjesto, jer posao je fenomenalno odradio Ken
Takakura, japanska glumačka legenda. A za razliku od Hoppera u
američkom nazovi-plagijatu snimljenom gotovo 20 godina kasnije, Tetsuo
Okita (Takakura) predvodi grupicu bombaša koji na japanski ultrabrzi
vlak Shinkansen (poznat, zbog velike brzine, i kao Bullet Train)
podmeću bombu koja se aktivira pri brzini 80 km/h te
detonira kad brzina padne ispod 80 km/h. Lokaciju bombe i upute o
demontaži nude u zamjenu za 5 milijuna dolara. I motivi ovog čina su
drugačiji - svaki član te male skupine ima svoje razloge zbog kojih
žele do novca, razloge koje gledamo kroz flashbackove koji su ujedno i
jedini predah tenzijom nabijenog ostatka filma. Jer ipak, nije to
autobus već vlak koji ne može kružiti dok se bomba ne demontira - on
neumoljivo vozi prema kraju pruge dok glavni problem, koje li ironije,
predstavlja ono
što u stvari treba štititi putnike - sigurnosni sustav! Potpuna
automatizacija kontrole vožnje koja se ne može isključiti bez
zaustavljanja vlaka i koja,
ukoliko strojovođa (još jedna legenda - odličan Sonny Chiba u, za
poznavatelje njegova akcijskog opusa, potpuno atipičnoj ulozi) ne
smanji brzinu na manju od
kobnih 80km/h na određenim dionicama ili ako se pojavi mogućnost
sudara na pruzi, automatski zaustavlja vlak... A onda, za 1500 putnika
nema spasa...





