Prije nekoliko mjeseci japanski mediji pisali su o slučaju mlade djevojke koja je pala na tračnice podzemne željeznice dok se vlak nazirao u daljini, a okupljena masa Japanaca nije učinila ništa da joj pomogne, osim što su se okupili i čekali da se mala pretvori u faširano meso.  Srećom, ipak je preživjela – heroj dana koji je priskočio u pomoć bio je korejski turist u Tokiju!

Bila je to još jedna prigoda da se svi raspišu i zabrinu nad stanjem introvertirane i od koncepta zajedništva sve udaljenije nacije, prežvakavši problem kojim su se i u filmu bavili mnogi, uključujući ne samo Takashi Miikea s legendarnim skrivenim snimanjem krvlju oblivenih junaka na ulicama megalopilisa u kojem svatko gleda svoja posla, već i film o kojem upravo ovdje govorimo.

Puno više od obične pinku eige, kao, uostalom, i većina pinku eiga koja format za zapad iznimno uznemirujuće sadoseksualne soft pornjave iskorištava za temelj debate o čitavom nizu drugih stvari, 'Chikatetsu renzoku rape' je priča o djevojci koju tri debila siluju u punom vagonu podzemne željeznice, pred ljudima koji nisu mrdnuli prstom na zločin ispred njihovih nogu.

Uz socijalni komentar te mučno, klasično dugo pinkueigasto silovanje i mnoge scene (nasilnog) seksa, dolazi i neizbježna paralelna radnja s jakuzama i krađom vrijednog kofera. Provokativan eksploatacijski miks koji je, kao što doliči dobroj pinku provokaciji, izrodio sveukupno čak četiri nastavka, pretvorivši 'Chikatetsu renzoku rape' u jedan od poznatijih serijala japanskog indie filma osamdesetih.