Tipični američki ultraniskobudžetni kvazitroimaidni zombi-comedy-horor sarkazam. Ili ukratko – bulšit sa šarmom.

Šarmom koji dolazi i odlazi, iz minute i minutu, ali hajde. Ovaj tromaidni pokušaj u sferi horor-komedije nasilniji je zbog nasilnog (rijetko duhovitog) humora nego u horor domeni, a plešući između hobija metalaca iz susjedstva i filma s idejom na kraju ipak ostaje materijalom koji je imao temeljne sirovine za polusatnu minutažu, ali je silom rastegnut na stotinjak minuta u jurnjavi za 'statusom'.

Na kraju krajeva, rezultat jest nabacana kompilacija niskobudžetnih hommagea (stripovski zombiji, ninje, meksički wrestleri, superheroji, roboti, gore horori...), koju povezuje priča o Zombotronu (uređaju koji pretvara ljude u zombije) i zaljubljenom serijskom ubojici.

Ipak, sve nedostatke nadoknađuje s pozitivnim stranama, koje su dobar tempo (lijepo je znati da se stalno nešto događa, bez klasičnih rupetina karakterističnih za rastegnute niskobudžetne projekte, ma koliko događanja varirala po zanimljivosti) i neke prilično kul scene, poput žderanja sirove ljudske glave na pikniku i splatstick trenuci općenito.

Lloyd Kaufman ima vokalni cameo, a tu je i Jamie Gillis, porno ikona čije je pojavljivanje jedna od stvari koju sam iščekivao, čisto da vidim kako se ovih dana nosi stara njuška. I da, Gillis, nekadašnji školovani glumac koji je sedamdesetih utonuo u najcrnji porno underground, jedina je osoba u cijelom ovom čušpajzu koja zna glumiti!