Znači li vam što ime Bill Hinzman?

Možda ne - ali, vjerojatno niste zaboravili prvog zombija u Romerovom "Night of the living dead"... E to je taj lik! U Romerovom klasiku u ulozi fenomenalne zombi-kreature koja briljantno otvara film a ovdje u više uloga: producenta, redatelja, scenarista, glavnog zombija... 20 godina stariji i 100 puta lošiji u (na žalost) jadu od zombi filma koji se odaziva na ime "FleshEater"... :(

Slabašni ripoff "Evil Deada" i izaberi-bilo-kojeg zombi filma prežvakava priču o grupici teenagera koji se na Noć vještica odluče zabaviti u šumi. Istovremeno, lokalni šumar otkopava nekakav sanduk sa mističnim simbolom. Naravno da, unatoč prijetećoj kletvi/poruci/ konstataciji na poklopcu, otvara da vidi što je unutra i naravno da je unutra zombi (Hinzman, naravno) koji, naravno, ustaje... Što slijedi ne moram prepričavati jer je sasvim logično. Naravno... Ali, svejedno ću nastaviti jer bi ovaj tekst bio prekratak da tu završim gdje bi svatko normalan stao (ako bi uopće odgledao ove "mesojedce" do kraja).

Daklem, teenageri se skrivaju u obližnju kuću dok Hinzman i pozombljeni šumar zombificiraju uokolo... Dan i noć se miješaju u ed-woodovskom stilu dok teenageri razgovaraju urnebesno lošim dubbingom... Usput - teenageri? Ma 20-godišnjaci i još stariji "glumci" koje nam Hinzman iza kamere pokušava prodati kao teenagere dok nam Hinzman ispred kamere pokušava prodati jadne grimase, rijedak gore (a solidan! Šteta...) i 0% jeze pod zombi horror.

Ženski likovi padaju u ruke zombijima i prije nego što ih "nemrtvi" stignu dotaknuti, zombiji reže zatvorenih usta (?!) a kad ih otvore zagrgljaju (!?), također bizaran izbor zvučnih efektata u scenama seksa gdje je ljubljenje sinkronizirano mljackanjem (bombona valjda !!?) i vatrenim uzdasima dok oboje glumaca imaju zatvorena usta... (!??!)

Komedija? Satira? Parodija? Ne, ne, ne. A iako je evidentno ed- woodovski, schnaasovski ili don-dohlerovski odrađen, nema ama baš ni grama šarma koji krasi filmove spomenutih legendi. A još i pretendira biti ozbiljan horror...

Iako ga od totalnog jada ipak spašava spomenuti i na žalost rijedak dobar gore (i goli ženski zombi :) ), loš je, brate mili... Loš....

SVJETSKA PREMIJERA U KINO KLUBU JADRAN FILMA: PROJEKCIJA NEZAVISNOG HRVATSKOG HOROR FILMA "DAIMONION"!

Događaj koji ne smijete propustiti – u sklopu večeri Žutog titla u Kino klubu Jadran filma (Dubrava, Zagreb), u četvrtak, 8. svibnja 2008. s početkom u 19 sati, održat će se svjetska premijera nezavisnog hrvatskog horor filma DAIMONION, 50 minuta dugog domaćeg art horor filma iz radionice grupe Projekt Film.

DAIMONION je najnoviji projekt ekipe koja je na domaćim filmskim Internet zajednicama već poznata po pothvatu snimanja nezavisne, Internet serije 'Incident 7', kao i kratkog filma 'Incident'.

U četvrtak će u Kino klubu Jadran filma, uz projekciju filma DAIMONION, Projekt film insertima i pričom predstaviti i 'Incident7' te neke druge projekte na kojima su radili (glazba, video spotovi), kao i one na kojima trenutno rade (dugometražni horor film 'Sothos').

DAIMONION je psihološki horor "art" film, koji se sastoji od dva segmenta, tj. dvije , do neke granice, povezane priče. Prva priča je o čovjeku koji je izgubio svoj cijeli život, tijelo i um te je poludio i stvorio svoj svijet, doslovno. Druga priča prati lika koji na putu kući, bježeći pred kriminalnim činom koji je ostavio iza sebe, pogine u sudaru s kamionom te se budi u nekakvom drugačijem, zlokobnom svijetu.

Objavite, prenesite i širite ovu vijest; dođite na projekciju i druženje; povedite prijatelje, znance i rodbinu!

Detaljniji info o Projekt filmu, od strane autora filma DAIMONION:

Grupa pod nazivom "NEVO - nezavisni film" osnovana je u 12. mjesecu 2006. godine, a do danas u nju ubrajamo sljedeće osobe: Ivan Rogar, Ivan Blažun, Josip Facković i Mato Mićić.
Prvi projekt koji je nastao u to doba, se zvao "Incident". To je trebao biti kratki 15-minutni psihološki horor film, sa svega tri glumca. Nakon nekoliko mjeseci razvijanja i nekoliko test snimanja, ideja je prevazišla granice kratkog filma te postala dugometražni film. Nažalost, produkcija je prekinuta, a ostala je snimljena samo prva polovica, zbog toga što je glavna glumica odustala od filma. Ideja i realizacija druge polovice materijala bila joj je "prebrutalna" te se posvetila castinzima za domaće sapunice i uspjela dobiti ulogu u jednoj od njih, koja se počinje snimati ove godine. Bravo Milena! "Incident" se može pogledati na GoogleVideu, te u TV sekciji portala Žuti titl, na adresi tv.zuti-titl.com.
U proljeće/ljeto 2007. godine, razvila se ideja za serijal "Incident7", bazirana na temeljima filma "Incident". Radnja ove serije je smještena u 2019. godinu, gdje više ne postoji EU, već 'fiktivni' UED, tj. Ujedinjene Europske Države. Hrvatska, u kojoj se odvija radnja, nije uopće ni blizu kandidature za članstvo, jer je siromašna i bezvrijedna, kao i njezine balkanske susjedne države. Na čelu UED-a je veliki religiozni vođa Dimitri Sothos, koji promovira svoju vlastitu religiju, okrenutu teškom kapitalizmu, tehnologiji i nekim svojim čudnim ciljevima.
Upravo u te čudne ciljeve će biti upleteni agenti organizacije "PATHOS", koji djeluju kao svojevrsna udba na Balkanu. Njihova glavna svrha je među ostalim, obavljanje operacija pod kodnim imenom "Incident", brutalnih mučenja i ubojstava pojedinaca, zaraženih ili opsjednutih nepoznatom silom, od koje se transformiraju u neljudska bića poslije, a ponekad i prije smrti. No to je tek početak njihovih problema, jer će biti upleteni u mrežu korupcije i gigantskih zlih planova, koje kuje sam vrh UED-a, u korist svoje više svrhe...
Serija kombinira akcijski, horor i SF žanr. Za sada postoje tri epizode, od kojih treća još nije izašla u javnost.
NEVO grupa nažalost nije mogla prikazati ideju i svijet zamišljen u scenariju u potrebnom
sjaju, zbog financijske nemogućnosti, no možda jednog dana ona bude snimljena u punom sjaju, jer je nama osobno ideja predobra te su 'skriptovi' za daljnje epizode vrlo zanimljivi,
pogotovo rasplet događaja i PATHOS-ov internacionalni podzemni 'rebellion' protiv UED-a.
Početkom 2008. godine, pri planiranju četvrte epizode I7, napravljena su još dva projekta,  a to su "DAIMONION" i "SOTHOS". NEVO grupa je preimenovana u "PROJEKT FILM".
"DAIMONION" je psihološki horor "art" film, koji se sastoji od dva segmenta, tj. dvije , do neke granice, povezane priče. Prva priča je o čovjeku koji je izgubio svoj cijeli život, tijelo i um, te je poludio i stvorio svoj svijet, doslovno. Druga priča prati lika koji na putu kući, bježeći pred kriminalnim činom koji je ostavio iza sebe, pogine u sudaru s kamionom, te se budi u nekakvom drugačijem, zlokobnom svijetu.
"SOTHOS" je 'čistokrvni' horor film. Priča prati dvojicu kriminalaca koji odvlače lokalnog dilera drogom na udaljenu lokaciju, da izvuku informacije o novcu koji im je dužan te ga nauče pameti. Problem je taj da su izabrali krivo mjesto u krivo vrijeme, zato jer nešto spava unutar te kuće, a oni će to probuditi. Možda zvuči kao klišej na prvi pogled, ali "SOTHOS" je višeslojna priča, koja seže nekoliko stoljeća unazad, a priča priču o demonskim eksperimentima, mučenju kmetova, reinkarnaciji, bunarima koji služe za masovno odlaganje žrtava, demonima mesarima u tamnici, itd.
Produkcija je trenutno zamrznuta, jer se traži lokacija za film, od koje su dvije dosad otpale.
Po prvi put dosad, za ovaj projekt će se koristiti Canon XL2 kamere, jer nude
maksimalne rezultate u slabo osvijetljenim prostorima, a ovaj film želi biti realno mračan,
te 24p mod. "SOTHOS" je 'feature film', da se tako izrazim.
Postoji još jedan projekt, ali samo u najavi, a to je "THE EMPTY SIN", drama koja se odvija u jednoj kišnoj noći, u kojoj jedan policajac i njegov najbolji prijatelj tragaju za ubojicom njegove maloljetne kćeri.
"PROJEKT FILM/NEVO" također proizvodi glazbu za svoje filmske projekte, pod
nazivom "PROJECT MAREBITO"/"THE MAREBITO PROJECT" - www.marebito.tk

Zombi striptizete, Robert Englund i Jenna Jameson kao zombi koji iz vagine ispaljuje bilijarske kugle.

Tarantino i Rodriguez su stvarno otvorili Pandorinu kutiju – 'Zombie Strippers!' samo je jedan od bezbroj filmova koji su se odlučili šlepati na grindhouse groznicu 21. stoljeća, a koji je sa svojom retro kampanjom bio dovoljno agresivan da sve ljubitelje zombija (i striptiza) unaprijed nauči što mogu očekivati. Tako da smo već od prvih vijesti o ovom projektu znali gotovo sve – osim toga da je njegova produkcijska vrijednost nešto između naslova American World Pictures i običnog pornića. Jako je jeftin, drugim riječima. Stvarno jako.

Recimo, gluma je dno dna – ali stvarno na porno razini, što je opet zafurano na taj način da se ta činjenica iskorištava u korist satiričke teatralnosti. Svi se preseravaju pred kamerama pa čak i Englund glumi kao da je u dječjem programu, a politički pamfleti se nabijaju na nos napadno i bez imalo suptilnosti. 'Zombie Strippers!' je, dakle, prije svega politička satira, smještena u doba u kojem George W. Bush (sa Schwarzeneggerom kao zamjenikom) služi svoj četvrti mandat, a Amere za sve već toliko boli kurac da su postali živi mrtvaci. Za to vrijeme, živi mrtvaci doslovno počinju harati SAD-om, a jedan od njih dolazi u striptiz klub gdje ugrize Jennu Jameson, inače u najružnojoj fazi svog života, tako da joj raspadajuće meso i rupe od ugriza nekako baš pašu u skeletorsku građu i kolagenske čvalje. Nakon što kao zombi stekne fanatične fanove u muškoj publici (te jednom od njih odgrize i sažvače penis tijekom privatne lapdance seanse), ljubomorne kolegice odluče i same postati zombiji, seksi goth plesačice koje smrde po truleži...

Čak i onda kada je prešabloniziran, iritantan i bolno šlampav, 'Zombie Strippers!' goreom i sisama nadoknađuje svoje nedostatke. A što je za modernu eksploataciju, baš kao i onu od prije 30 godina, najvažnija stvar.

'Grindhouse' Neila Marshalla!

Akcijski hibridi osamdesetih jedan su od najboljih filmskih fenomena svih vremena, a očito je da se s time slaže i dobri stari Neil Marshall, koji je nakon svog horor masterpisa 'The Descent' složio upravo posvetu starim 'futurističkim akcijskim trilerima s elementima horora'. 'Doomsday' je tako priča o postapokaliptičnoj Škotskoj pretvorenoj u divovsku karantenu nakon smrtonosnog virusa (o da, još jedna infekcijska spika) i potrazi za lijekom, zapravo kompilacija svega na potezu od talijanskih eksploatacijskih klasika (poput oba dijela 'The New Gladiators') i opusa Larryja Cohena preko 'Mad Maxa' do 'Bijega do iz New Yorka' (dva lika u filmu zovu se Miller i Carpenter – izravna posveta redateljima, naravno). Glavna junakinja zapravo i je ženski Snake Plissken (Eden Sinclair, a glumi ju Rhona Mitra, koja liči malo i na Kate Backinsale), samo što umjesto poveza ima umjetno oko – kameru koju može izvaditi i baciti u prostoriju da izvidi što se događa prije nego uđe u nju.

Etetika, poetika i soundtrack osamdesetih, zajedno s goreom i litrama krvi čine 'Doomsday' nostalgičnim tripom u koji je Marshall natrucao stvarno sve što se da natrucati: bleksploatacijsku gangsterku, sisatu golu plavušu u kadi sa sačmaricom, panksploatacijske cheesy negativce, preglumljavanje glavnog bed gaja, Boba Hoskinsa i Malcolma McDowella, mačevanje dvije seksi cure, fascinantno eksplicitni kanibalizam, gnojne čireve, gaženja i rezanja, kasapljenja sjekirama i mecima velikog kalibra, jurnjavu na kroserima pa čak i crnog viteza na bijelom konju, kada se film na polovici odjednom pretvori u jebeni 'Mač kralja Arthura'! A tu je i briljantna finalna 'Drumski ratnik' jurnjava!

Rezultat je beskompromisno zabavni flashback u naša djetinjstva, ali iskreno, stvarno ne znam tko je Marshallu dao pare za nešto takvo. Ali svaka čast da je.

Dirljiva priča o osveti, prijateljstvu i časti.

Quentin Tarantino je po ovom skrivenom dragulju nazvao svoju distribucijsku kompaniju (Rolling Thunder Pictures) za izdavanje opskurnijih filmskih naslova na DVD-u. Ona je doživjela sudbinu filma te ubrzo pala u zaborav zbog nedovoljnog interesa publike...

Film počinje svečanim dočekom vijetnamskih veterana, među kojima je i bojnik Rane, koji je proveo sedam dugih godina u okrutnom vijetnamskom zatočeništvu. Kako stvari stoje, bilo bi mu bolje da je tamo i ostao, budući da mu se žena, za vrijeme njegovog zatočeništva, zaljubila u drugog muškarca, a sin ga se uopće ne sjeća. No, kap preliju četvorica sitnih lopova koji jednog dana provale u bojnikov dom te mu ukradu 2555 dolara, koji su mu dan ranije dodijeljeni kao nagrada (jedan dolar za svaki dan zatočeništva), a usput mu ubiju ženu i sina, te njemu u mlinu za otpatke samelju šaku (koju mu doktori kasnije nadomjeste protetičkom kukom). Naravno da bojnika boli k.... i za dolare i za ženu i za šaku, ali ubojstvom sina, napravili su veliku grešku, kako bi rekao Jack Slater. Nakon što uz pomoć simpatične lokalne kurve locira okupljalište lopova, bojnik se vraća po svog, na prvi pogled povučenog ratnog druga (za kojeg se kasnije ispostavi da je psihopat koji bi Mr. Blondea pojeo za doručak), s kojim zatim kreće u konačni obračun s bandom. Cijeli film do tog trenutka je u biti zagrijavanje za krvavu završnicu, kakve se ne bi posramio ni sam Sam Peckinpah, kralj krvavih završnica.

Kao što možete vidjeti iz screenshotova i kratkog sadržaja, 'Rolling Thunder' je niskobudžetni film s jednostavnom pričom, no, ono što ga izdvaja iz eksploatacijskog pakla sedamdesetih, nezaboravne su izvedbe dvojice glavnih glumaca; uvijek karizmatičnog Williama Devanea u ulozi bojnika i budućeg oskarovca Tommyja Leeja Jonesa u ulozi psihotičnog mu prijatelja.
Scenarist je Paul Schrader, najpoznatiji po scenariju za godinu dana starijeg 'Taxi Drivera', s kojim 'Thunder' dijeli slične motive (vijetnamski veteran koji se teško prilagođava životu nakon rata, prijateljstvo s kurvom i konačni obračun u javnoj kući).

Režiju potpisuje nedavno preminuli John Flynn, 'Žuti titl' generaciji možda najpoznatiji po režiji 'Lock Up' sa Stalloneom i 'Out for Justice' sa Seagalom. Dakle, ako ste ljubitelj revenge žanra, morate imati ovaj dragulj u svojoj kolekciji.

Još malo posla za tajlandske liječnike.

'Chocolate' se gromoglasno najavljivao i još gromoglasnije očekivao – ta, ipak je to novi film gospodina po imenu Prachya Pinkaew, čovjeka koji je svijetu donio 'Ong-bak' i 'Tom yum goong', a koji je sada, vrištale su najave, našao novi adut: pravu pravcatu kick ass heroinu!

Simpatična JeeJa Janin ovdje je Zen, autistična kćer Tajlanđanke i jakuze, koja se... pa da, sveti, mlateći sat vremena muški rod koji joj se nađe na putu. I pokojeg transvestita.

Dramski dijelovi su i dalje elementarna nepogoda, u ovom slučaju još veća brljaona ispraznog galamljenja, cmizdrenja, natezanja i napadnog soundtracka, ali da barem akcija u potpunosti kompenzira štekanje ostatka, ne bih ništa rekao. Nažalost, akcija je u većini dijela prosjek – to što mala gleda 'Tom yum goong' na TV-u prije nego postane ubojita fajterica ne znači da postiže ono što vidi.

Nije da nema impresivnih trenutaka i super ideja, ali je manje-više sve nekako sporo i repetativno, da ne spominjemo reciklažu starih Pinkaew motiva. To što akciju uspoređuju s filmovima Jackie Chana ima nekog smisla – ali Jackie Chan je svoj slapstick kung fu patentirao prije 30 godina. Tajlanđani su nas od tada razmazili skroz na drugu foru.

Srećom, nije sve promašeno – nađe se tu ponovo dobrih i masnih, katkad nevjerojatnih padova, kaskaderskih ludorija, letećih špagi i fora poteza, bilo da se mlate među kockama leda, u skladištu ili među svinjskim polovicama. Da je sve to nabrijanije, bilo bi super. Ovako? Sjedi, dobar. A samo zbog suludog zadnjeg fajta i katana, kao i mejking ofa na odjavnoj špici, koji podsjeća na količinu prolivene krvi i teških ozljeda zadobivenih u full contact borbama pred kamerama, zaslužuje i ocjenu više.

Zovu ga najutjecajnijom i najvažnijom osobom u suvremenoj povijesti horor filma, ali zanimljivo je da Hideo Nakata uopće ne voli horore! Ovaj japanski redatelj počeo je s radom u pinku eiga industriji, snimajući soft porniće sadomazohističkog sadržaja, a zatim se pretvorio u jedno od najvećih imena japanske mainstream kinematografije.

Poznat po suvremenim horor klasicima 'Krug' ('Ringu') i 'Zlo' ('Dark Water'), Nakata je 2005. godine dobio priliku raditi i u Hollywoodu, na remakeu drugog dijela 'Kruga', a na festivalu azijskog filma u Udinama predstavio je svoj novi hit 'L: Change The World', spin off popularnog serijala 'Death Note', zasnovanog na jednom od najpopularnijih japanskih stripova u posljednjih nekoliko godina.

Razgovor smo počeli s pričom o ranim danima i radu na erotskim klasicima za veliki japanski studio Nikkatsu, a koji Nakata danas opisuje kao 'robovski posao'...

'Bili su to stvarno teški dani treninga. Nisam imao puno slobodnih dana... Ali naučio sam puno. Bili su to niskobudžetni filmovi, ponekad smo morali snimiti dugometražni film u svega sedam dana! No, to je bilo moguće jer je te filmove producirao studio Nikkatsu pa smo mogli koristiti njihove setove i omogućiti glumcima da se ugodno osjećaju dok izvode scene seksa. Radilo se brzo i jeftino, ali tako se trenira. To je i danas vrlo korisno, jer sam i danas često primoran raditi jako brzo.'

Koliko ste filmova tada snimili za Nikkatsu?

Sedam komada.

Nedostaju li Vam ti dani?

(smijeh) Ne baš. Bilo je to naporno razdoblje. Ali istodobno sanjam o tome da snimim... pa, možda ne tako ekstremnu pornografiju, ali ljubavnu priču s erotskim scenama, to da. Recimo, nešto po uzoru na Kubrickov 'Eyes Wide Shut'. Ja volim melodramu i ljubavne priče.

Jeste li prije rada za Nikkatsu bili pod utjecajem njihovih starijih, crno-bijelih hitova, posebno Nikkatsu Action filmova koji su prethodili pinku eigama?

Ne baš, ali gledao sam jako puno njihovih Roman Porno (romantična pornografija, op. VG) erotskih filmova i zato sam i počeo raditi za Nikkatsu. Sedamdesetih, ti su filmovi predstavljali buntovnu kulturu mladih Japanaca i ja sam se divio i još uvijek se divim opusu redatelja kao što je, primjerice, Masaru Konuma, o kojem sam snimio i dokumentarac.

'Sadistic And Masochistic'?

Da... Pa kada sam dobio priliku raditi za Konumu kao asistent režije, osjećao sam se počašćenim i uživao sam u tome. To iskustvo danas mi je dragocjeno.

Jeste li ljubitelj horor filmova?

Ne. Kao gledatelj, nisam. Ali dobro se sjećam kada sam u školskim danima gledao 'Exorcista' i koliko sam se jako uplašio. Bilo je to ekstremno, ali dobro iskustvo. Posebno gledati ga u punoj kino dvorani, gdje su ljudi stajali nakon što su se rasprodala sva sjedeća mjesta. Oko 200 ljudi je stajalo i gledalo! Kada gledate horor s toliko ljudi koji vrište, to je posebno iskustvo. Slično se ponovilo i s projekcijom mog filma 'Krug' pa iako nisam veliki obožavatelj horora, nakon što je 'Krug' postao iznimno uspješan, u Tokiju sam ga u kinu pogledao oko šest puta samo da bih čuo curice kako vrište.

Što je s pričom o stvarnom duhu koji se pojavio na snimanju...? Medijska patka ili...?

Tijekom snimanja drugog dijela filma 'Krug', japanske verzije, slučajno smo snimili glas duha, što se pretvorilo u dobar alat za reklamu, ali stvarno smo snimili glas iz dubine mora. Radilo se o šaputanju mladog muškarca. Mislili smo da je to netko tko je gledao snimanje, ali snimač zvuka objasnio je da je zvuk dobio nakon što je mikrofon usmjerio prema moru i to nije mogao biti glas živog čovjeka. Bilo je to zanimljivo iskustvo. Stvarno smo snimili taj glas.

Znate, ja sam diplomirao znanost. Ja ne vjerujem u nadnaravne fenomene. Ali moram reći da me to iskustvo natjeralo da preispitam takav stav. Jer se stvarno dogodilo, meni osobno.

Osjećate li pomalo ljubomoru zbog toga što je Takashi Shimizu dobio priliku snimiti američki remake svog filma 'Kletva' ('Ju-on'), a vi niste mogli režirati američku verziju filma 'Krug'?

(smijeh) Studio DreamWorks me nikada nije zvao da radim remake prvog dijela, ali zvali su me za drugi. Da sam imao prilike snimiti američku verziju prvog dijela, vjerojatno bih ga napravio drugačije od ovog kako je ispala. Kada sam snimio remake nastavka, bio sam odlučan u tome da potučem komercijalni uspjeh 'Kletve'. Ali nisam uspio u tome.

Što se tiče američkih verzija japanskih horora, treba imati na umu to da će Hollywood snimiti sve na čemu može zaraditi. Možda snime još koji horor, ali sada se čini da je taj trend prošao.

Koliko se razlikuje rad na J-Hororu u Japanu i u SAD-u?

U Americi, producenti su od mene tražili da zadržim svoj stil. Cijenili su ono što sam radio u Japanu. Ali svejedno su trebali biti oprezni, jer ipak smo radili film za američku publiku. Kad snimaš film u Americi, to je kao da radiš u tvornici na proizvodnji industrijske robe. To nije ništa drugačije od proizvodnje automobila. Ja tamo možda jesam dizajner automobila, ali ne mogu utjecati na to kako će izgledati konačni proizvod. Puno se toga oslanja na reakciju testnih vozača, tj. u ovom slučaju testne publike, koja film gleda iznova i iznova pa se na osnovu reakcija sve mijenja. Prva vizija do kraja može biti posve promijenjena zahvaljujući reakcijama te publike.

Isprve sam bio jako nesiguran i uplašen. U Japanu, točno sam znao kako ću montirati scene prije samog snimanja. Imao sam moć odlučivanja kako ću što snimiti. U Hollywoodu to nije moguće. No opet, možda ću uskoro snimiti još jedan američki film. A tada ću biti i pametniji.

Znači, Vaš sljedeći projekt mogao bi opet biti holivudski?

Trenutno završavan dokumentarac o sebi, 'Vodič za strane redatelje u Hollywoodu'. Dokumentarac govori o mojim danima borbe u Hollywoodu. Jer, tamo jesam snimio remake nastavka 'Kruga', ali prije njega trebao sam raditi na jednom drugom projektu, kojeg sam morao napustiti. Nakon 'Kruga 2', trebao sam režirati i 'The Eye', ali nakon šest mjeseci rada na projektu, i to je propalo.

Što je pošlo po krivu?

Ne bih ulazio u detalje. Japanci i dalje misle da je moje iskustvo u Hollywoodu nešto odlično. Ali stvarnost je da baš i nije bilo tako sjajno (smijeh). No opet, to je bila faza učenja pa s ovim dokumentarnim filmom želim pokazati kako to sve izgleda. U Hollywoodu sam proveo tri godine, a snimio sam jedan film. U Japanu sam u to vrijeme mogao snimiti tri filma.

Biste li se vratili u SAD da vas opet zovu?

Pa... Prije nego sam došao ovdje, bio sam u Los Angelesu. Bio sam na nekim sastancima i tako... postoji vjerojatnost da ću opet snimati u Americi.

Horor?

Kao što rekoh, horor ispada iz mode pa studiji ne žele više toliko ulagati u njih. Moguće je da ću snimati triler.

Osjećate li teret etikete 'majstor japanskog horora', kao da ljudi očekuju da do kraja života snimate samo horor filmove?

(smijeh) Trenutno se jako trudim pobjeći od te etikete. Ali istodobno, moram reći da zahvaljujući uspjehu svojih horora i sjedim ovdje. Puno im dugujem, iako ih puno ne volim. No, sve dok u hororu mogu imati dobru priču i dramu, nemam ništa protiv toga da snimim još koji.

Postoje priče da radite na novom, trećem nastavku filma 'Krug'...?

To nije istina. Danas je jako teško snimiti takav film, jer živimo u razdoblju DVD-ova. 'Krug' je zasnovan na ideji VHS kasete, analogne crne trake koja ima tajanstvenu dimenziju. DVD i HD su digitalna informacija, 010101... Kako duh može preživjeti u 010101 svijetu?