Depresija i šake.

Shuji Terayama i Bunta Sugawara zajedno sedamdesetih snimaju posvetu japanskom boksu – već samo to razlog je da ga idete pogledati odmah.

Osim toga, Terayama zna što radi – iako se proslavio kao avangardni kazalištarac, pisac, revolucionar u nadrealistički redatelj, bio je i boksač, a ovo djelo ujedno je i njegov vjerojatno najkonvencionalniji studijski uradak, iako sadrži itekako dovoljnu količinu neizbježnih stilskih i narativnih eksperimenata, ali ne napadno, taman toliko da konačan rezultat ne bude samo sportska drama, već i cool sportska drama.

A ta drama vrti se oko priče o umirovljenom, sjebanom i depresivnom boksaču (Sugawara) koji životnom ironijom završi kao trener mladog tipa s ozlijeđenom nogom, frajera koji je ujedno i odgovoran za smrt njegovog brata pa kroz taj trening počinje vraćati smisao svog života.

Red dokumentarnog, red fajtova, red savršeno stilizirane depresije... Tko voli boks i Japan, ne može ga ne voljeti.