Vratila se Jennifer Lynch, s novim serijskim ubojicama.
Nakon kreativne pauze duge čak 15 godina, kćer omiljenog nam Davida Lyncha sada već ozbiljno snima filmove s razumnim pauzama između naslova - njezin prvi veliki come-back nakon 'Boxing Helena' ('Surveillance') nam se svidio, 'Hisss' je bio mješavina loše šale i egzotične eksploatacije, a sada je na red došao i 'Chained', film o taksistu koji je usput i serijski ubojica. A koji jednog dana otima dječaka svoje žrtve, veže ga lancem u svojoj kući pa uči zanatu, nadajući se da će ga klinac naslijediti kad naraste.
Neki kažu da je film popalio 'Bereavement' (koji nisam gledao), koncept malo podsjeća i na friški japanski 'End of the Night' (koji nažalost jesam), a egzekucija tog koncepta ima prepoznatljivu 'linčevsku' atmosferu, sablasni soundtrack, duge i creepy kadrove koji izvlače produkciju iz sfere još jednog jeftinog Anchor Bay hororca. Nažalost, ostatak smjese nije toliko dobar - klaustrofobično odrađeni koncept psihološke studije uma poremećenog kilera utemeljen je na prilično banalnim nogama, a Jessica jednostavno kao da nema snage izvući cijelu stvar izvan klišeja, pomalo neuvjerljive glume i (još jednog) polaganja nade u snagu obrata na samom kraju umjereno krvavog teatra. Istina, obrat jest neočekivan - ali je li dovoljan?
U konačnici, iako 'Chained' nije nužno loš, to ne znači automatski da je dobar, a usto se čini da je sve što je imao za reći mogao učiniti u pola sata. Da, bio bi to jako dobar kratki film.
