Što reći o filmu čiji DVD omot krasi slika kreature nalik na divovski mozak sa pipcima koja prijeti grupici uspaničenih ljudi?
Ništa osim – ‘to moram gledati!’
I tako, zanimljiv (ehm 🙂 ) omot natjerao me da nabavim i pogledam ‘Fiend Without a Face’.
O čemu se radi?
U okolici malog mjesta, blizu vojne baze koja vrši eksperimente s radarom pomoću atomske centrale (ne pitajte me za detalje jer nije jasno kakve veze ima jedno s drugim, ali nije ni važno jer opako zvuči 🙂 ), misteriozno počinju umirati stanovnici. Sve žrtve ubijene su na krajnje bizaran način – kroz male rupice na zatiljku isisan im je mozak i leđna moždina! Odmah padne sumnja da se radi o nekakvoj životinji ili luđaku pa kreće potraga za ubojicom. No, stvari nisu kakvim se čine…
‘Kičmeno/moždani vampir’ (u slobodnom prijevodu 🙂 ), nije ljudsko biće vec nešto puno gore i nezamislivo UŽASNOOOOOoooOO….
Ako ovo zvuči stupidno, u pravu ste – film vrvi vrlo glupim obratima i povremeno nadasve stupidnim dijalozima tipa:
– ‘Siguran sam da je za to odgovoran profesor!’
– ‘Zašto?’
-‘Imam takav osjećaj…’
:)))
No, šalu na stranu, ovaj ‘trashy’ SF horror iz 1958 prilično je hrabar u prikazivanju ‘gore’ (pod višestrukim navodnicima, naravno 🙂 ) scena – naime, neke od vrlo krvavih i ljigavih sekvenci uništenja bića su vrlo eksplicitne za 1958. (šteta sto film nije u boji, he he 🙂 )
FX se bazira na kombinaciji stop motiona i live actiona koji su začuđujuće dobro ukomponirani jedno u drugo. Konačni obračun sa ‘kičmeno/moždanim…’ je izuzetno zabavan i fascinantan sa tehničke strane (B produkcija iz 1958.!) i to je najbolje što film nudi (odlična tehnička dotjeranost za – ponavljam – 1958 i niski budžet).
Kao zanimljivost, u naslovnoj ulozi pojavljuje se Marshal Thompson – znalcima poznat iz serije ‘Daktari’!
Uglavnom, bolji od večine sličnih SF ludorija iz tog doba sa čudovišnim kreaturama koje teroriziraju ljude. Ovdje bar nije čovjek u kostimu koji paradira uokolo vičući ‘Oarh! Oarh! Grrrr!’ |-)
Dakle, ako volite trash klasike iz 50-ih, vrijedi sitne love za koju se može naći relativno pristojno UK izdanje – doduše 4:3 pan&scan i bez dodataka (za razliku od basnoslovno skupog Criterionovog u originalnom 1.66:1 formatu slike sa hrpetinom dodataka, čak i audio komentarom itd.) no to ne umanjuje doživljaj jer su svi kadrovi snimani ‘centrirano’ pa ionako u dijelu slike koji je ‘odrezan’ nema ničega (uglavnom prazan prostor u sceni i sl.).
Koju god verziju gledali, dojam će svejedno biti isti… Barem sam se fino nasmijao iako to tvorcima nije bila namjera.
