Nakon drugog gledanja na domaćem RTL-u, samo se potvrdilo: ovo jednostavno moramo imati…
Katane, pištolji, baseball palice, čupanje organa golim rukama, stilizirane tučnjave… Ma ne viđa se svaki dan ovakav mali biser “martial arts” homemade akcijade (pazi stih! 🙂 ) koji, još i ktome, dolazi iz Velike Britanije!
A do svoje canneske premijere, film je kroz dvogodišnje stvaranje prošao sito i rešeto da bi na kraju još i gotovo pola materijala bilo snimano nanovo! I sve to financirano iz džepa autora… Ma pravi “homemade” film nastao po svim pravilima “homemade” produkcije i sa svim postulatima takvih uradaka: ekstremnim preglumljavanjem, obaveznim razvlačenjem banalne priče da se nabije minutaža, no-budget CGI i drugim efektima, dijalozima od kojih mozak zakuha a lice se ozari (ne bih citirao ni jedan jer skoro svaka replika je toliko bolno suluda da je šteta ikoju izostaviti a cijelu dijalog listu ne mogu ispisati 🙂 – ali bih svakako skrenuo pažnju na monolog o talijanskim precima i borbi protiv tenkova koji je jednostavno… ma… džizus!), ali sve sa neviđenim trudom uloženim u koreografiju akcijskih i borilačkih scena koje su stvarno fantastične!
A u ovoj priči o velikom bossu Kincaidu iz čije kriminalne organizacije istupa Williams, jedan od vodećih ubojica koji time zaradi Kincaidovu smrtnu presudu, pucnjave i tučnjave ima na tone! Trud uložen u akcijadu impresivan je i očito je da su većina glumaca i praktično svi statisti stvarno stručni u borilačkim vještinama i znaju što rade pa ćete tako u finalu ovog malog čuda vidjeti apsolutno suludu i impresivnu makljažu kakve se ne bi posramila ni jedna legenda hongkonške škole!
Fak jeah! Ovo se ne gleda ni zbog radnje ni zbog glume već zbog tučnjave – a to vrijedi svake potrošene minute! Svaka čast Britanci! ‘Oće skoro kakav nastavak?
