Ace, a nije Ventura
Miikeov fiškal.
Veliki trend sudskih drama koji je zahvatio Zapad nije poštedio ni Japan, a gdje je, kako to s Japanom već biva, dobio poseban tretman – posebno poseban u video igri ‘Ace Attorney’, koja je baš kao i ova igrana adaptacija pretvorila odvjetničku praksu u pravi spektakl. Kad je o filmu riječ, onda govorimo o suđenju izvedenom poput maratonske predstave, ali ispričane jezikom mange i video igara u raskošno stiliziranom paketu jedne u osnovi sasvim tradicionalne podloge. Retrofuturizam izveden iz klasičnog murder mystery koncepta.
‘Ace Attorney’ jedan je od tri filma koje je Takashi Miike snimio ove godine, ujedno i jedan od njegovih klasičnih ‘obiteljskih naslova’ u novoj, preporođenoj fazi karijere. Ponovo se igrajući s postojećom igrom (a tu je i strip kao prva adaptacija), Miike se drži prokušanog recepta – inovativna režija, hipermoderno iskorištavanje digitalnih darova, izleti u suludi humor i opušteni pristup izvorniku.
Naravno da bih ja ovih pomalo nategnutih 135 minuta odmah mijenjao za sat i pol prljavih Miikeovih jakuza, ali ako se okanimo nostalgije, ‘Ace Detective’ ostaje iznenađujuće zabavnim primjerkom modernog japanskog pop filma. Tko zna što bi Uwe Boll snimio po ovakvom predlošku.
Čudovište iz jezera? Ili?
Aha, to jest duh s duhom krletke na glavi
