Grossmannovci i njihov novi dugometražni uradak. Je li bolji od 'Vinopira'?
Iskreno, nemam pojma što sam to davno napisao o 'Vinopirima', makar me autori svake godine na Grossmannu pokušavaju podsjetiti na vlastiti recenzentski masterpis, no uvjeren sam da je moje iskazano mišljenje bilo ne samo bolje od onog koje su zaslužili svojim dugometražnim prvijencem o vampirima-alkoholičarima, već i od stava većine drugih gledatelja tog nedjela – jer, baš kao što je netko na samom Grossmannu primijetio prije dvije godine, kada su s 'Vinopirima' 'silovali' Kaufmana prije spavanja, puštati ga nekome izvan ekipe ljudi uključene u njegov nastanak jest isto što i tjerati nekoga tko te ne pozna da cijele večeri gleda tvoje fotke s ljetovanja. I to bez ijedne gole žene na njima!
Kada su lani isti ti ljudi počeli raditi na ovom projektu (a sjećam se razgovora oko 'Korpusa' još kada smo Milić i ja glumili u 'Kauboju četniku', dakle uspjeli su ga zgotoviti unutar jedne godine), nitko nije očekivao radikalan pomak u odnosu na 'Vinopire', no pomak bilo kakve vrste morao se dogoditi, a nada ionako umire zadnja. Srećom, dogodio se – radikalan pomak, ako ništa drugo, onda produkcijski. Na bolje, naravno, jer momci (Vitomir Kaučić kao redatelj, ali i svi ostali uključeni u projekt) su ne samo naučili snimati (OK, i kupili bolju opremu pa sve više ne izgleda kao svadba), već i kadrirati, glumiti i sve to skupa upakirati da izgleda… pa, gotovo kao stvarno dobar amaterski triler! Barem u prvoj polovini, koja se još i trudi imati taj home-made linčovski element…
Ono što i dalje ostaje problem jest pričanje priče – klasičan sindrom amatera jest taj da snimi nešto što je u njegovoj glavi posve jasno, posebno ako je redatelj ujedno i napisao scenarij, no ako ne znaš pričati priču filmskim jezikom, dobit ćeš… ovo. Film koji sjajno izgleda za svoju polu-kućnu produkciju i koji je u prvoj polovini uistinu dobar triler, ali koji se s vremenom potpuno raspada, umjesto da ide ka eksplozivnom finalu. Do kraja shvatite da niste previše sigurni koji se vrag događa, da je scenarij jednostavno prenakrcan pizdarijama i da taj denbraunovski element skoka s lovačko-pedofilske tjeskobe u sferu tajnih društava i Biblije na kraju baš nešto i ne funkcionira.
Ali svejedno, 'Korpus Krispi' ostaje dokazom progresije u odnosu na 'Vinopire' te daje naslutiti da bi idući sličan projekt mogao biti još radikalniji pomak naprijed i potencijalno jako dobar film. Za sada, tu su odlični Marko i Nataša (zajedno sa svojim, najboljim sisama Slovenije – pozdrav, bejb! ;)), ponešto fine glazbe, loše tučnjave, tak-tak pucnjava, dobra krv pa čak i pokoja simpatična lajna dijaloga. Čekamo treći!
