‘Burial Ground’ (1981)

‘Sleeze’ seks, zombie gore i psihodelični score…
…ali ipak loše – a je li moglo i gore?

DVD

Hm… hm… hm… ‘Burial Ground’… Samo za okorjele zombie i trash fanove, ovaj film krcat soft-seksualnim nebulozama i povremenim bizarnim incestualnim ljubomornim ispadima klinca opsjednutog grudima vlastite majke (glumi ga tada otprilike 25-godišnji patuljak, očajni Peter Bark) ne spašavaju ni pozombljeni Etrušćani koje oživi lokalni bradonja aka ‘profesor Ayres’ pomoću tajanstvene knjige (ah, dajte mi novčić za svaki film koji sadrži ovu ideju i Bill Gates će mi biti vozač)… Etrušćani su nekim čudom zakopani diljem dvorišta raskošne vile u koju, usput, na odmor stiže grupica napaljenih parova – idealno topovsko… *oups* pardon, zombijevsko meso. I tako se svuda uokolo iz zemlje pojavljuju horde kreatura prekrivenih poluraspadnutim tkivom, crvima koji gmižu po licu, glistama koje vise iz očiju… ma sve super, krasno, divno da se ispod kvalitetno odvratnih maski ne vide normalna lica jer su očajno šlampavo ‘zamaskirana’ (Prestopino – majstore maske na Bavinim ‘Demonima’, pa što ti bi!?)!
A da ne govorim da bi ti Etrušćani već tebali biti dobrano raspadnuti ili mumificirani no većinom imaju dobro očuvane oči (neki su i lagano razroki!?) i odjeću… al’ sad već sitničarim… pa radi se o zombijima pa nećemo biti prezahtjevni

I tako oni navaljuju na kuću u kojoj napaljenost uskoro zamjenjuje strah gdje dolazi do izražaja genijalnost scenarista koji likovima u usta stavlja dijaloge kakve je teško opisati – pa tako, nakon nekoliko krvavih smrti i upoznavanja sa jelovnikom zombija, jedan od likova dolazi na genijalnu ideju: ‘Pustimo ih unutra! Možda traže nešto u kući! Ionako su jako spori pa ćemo im se samo izmicati s puta!’… a dotle ‘klinac’ sinkroniziran glasom 25-godišnjaka koji imitira dijete, pokušava od majke iskamčiti s*su a i nešto više nakon čega dobiva šljagu koju začini komentarom: ‘Mama! Pa ja sam ti sin!’. A onda se i same žrtve pridružuju hordama ‘nemrtvih’ pretvarajući se u zombije…

I dok jedni uznemiravaju zombije…

…drugi imaju pametnijeg posla…

Sve povremeno podsjeća na višestruko genijalnije Templar-filmove Amanda De Ossoria (‘Blind Dead’ serijal) odakle je redatelj Andrea Bianchi očito pokupio neke ideje začinivši ih ljigavim seksualnim aluzijama (svojim trademarkom) uz nonstop gore i vješte zombije koji precizno bacaju noževe, penju se na više katove ‘freeclimbingom’, a vjerojatno postavljaju i zamke za medvjede po dvorištu (jer ne vidim drugog objašnjenja kako se jedna takva neviđeno glupa ‘smetalica’ u koju se uhvatila superiritantna plavojka, našla nasred travnjaka).

Horde!

‘Mama, mama… Ja bih…’

Ma možda je film zapravo genijalan, ali očajni engleski dub kvari dojam? Ili ga jednostavno treba gledati u pravom raspoloženju? Možda, samo ne mogu dokučiti koje bi to raspoloženje bilo…